XIII Bugojansko lutkarsko bijenale — drugi bilten

Uvodnik — Tarzan u Lutkarskoj republici

Nisam dugo mogao zaspati. Kako da spavam, dolaze mi prijateljice lutke. Krišom sam gledao kako naši prijatelji iz Podgorice užurbano namještaju scenu.

Rijeka djece se slila u Pozorišnu salu. Ja jesam lutka, ali sam se nekoliko puta gotovo rasplakao na predstavi.

Moram još jednom vidjeti Tarzana. Uh, pa vidjet ću ga i popodne. Pljeskao sam od dragosti. Ponovo rijeka djece. Horoljupci otpjevaše pjesmu o značaju obrazovanja. Potom, dvoje gimnazijalaca u ulozi voditelja. Rekli su da su članovi Stručnog žirija Maja Martinek, Ivan Pravdić i Dragan Komadina.

Onda je čika Čedomir uručio poklone djeci koja su se iskazala u prijedlozima crteža za ovogodišnje Bijenale. To je onaj lijepi šareni crtež koji svi nosimo oko vrata i ima ga svugdje, na cekerima, plakatima, biltenima. Bojama se dodatno poigrao Čedomir, koji je dao svoj završni pečat.

Onda je Vahid pozdravio sve i uručio Nagradu za životno djelo našoj dragoj Dubravki Zrnčić-Kulenović. Mi lutke volimo Dubravku, jer se ona cijeli život druži sa nama i družit Onda je direktor Bijenala Mirza Idrizović otvorio Bijenale.

Ponovo sam gledao Tarzana. Bože, kako sam uživao. Volim ih sve, majmune, Leoparda, Ćitu, Krokodila, Džejn, Tarzana, ma sve, a one što su pucali, neću ni da spominjem. Oni ubijaju životinje, oni su Zli i ne vole nikoga. Dugo smo aplaudirali Tarzanu i raji iz Podgorice.

Okrugli sto i ove godine vodi naš Strajo Krsmanović. Bio sam na izložbi našeg Čedomira Kostovića. U povjerenju, on je davno, davno osmislio onaj logo za Bijenale.

Eto, da znate i to. Voli vas vaš Bugojnokio.

Okrugli sto — Tarzan, gospodar džungle (JU Gradsko pozorište Podgorica)

JU Gradsko pozorište Podgorica Moderator Strajo Krsmanović je poželio dobrodošlicu ansamblu iz Crne Gore upoznavši ih sa karakterom ovih okruglih stolova gdje se razgovara iskreno i dobronamjerno o svim pozorišnim temama inspirasanim predstavom. Pozvao je goste da nas upoznaju sa radom svog pozorišta.

Sandra Vujović, direktorica Gradskog pozorišta iz Podgorice, s ponosom je istaknula da proslavljaju 75-ogodišnjicu postojanja, što je za njih veliki jubilej jer su oni jedino pozorište u Crnoj Gori koje njeguje i dječiju scenu (dramsku i Za režisera predstave Davora Dragojevića Krsmanović je rekao da je univerzalni stvaralac jer se pored glume bavi i režijom i pisanjem te ga pozvao da nam kaže kako je došlo do ideje da igraju baš ovaj tekst.

Davor Dragojević je rekao da je u pozorištu kao glumac još od 1993. godine, a da se prvi put upoznao sa lutkarskom predstavom igrajući u,,Maloj princezi" te se od tada inficirao lutkarstvom što je rezultiralo odlukom da završi i lutkarsku režiju. Ideja za ovu predstavu rodila se prije tri godine kad je u razgovoru sa prijateljima o tome šta bi bilo dobro da pripreme za otvaranje nove zgrade pozorišta, poželjeli da ožive na sceni super heroja njihove generacije i da to pokažu sadašnjim generacijama. Pripreme za Tarzana su trajale 16 mjeseci, od dramatizacije, scenografije pa do savremenog scenskog pokreta. Pozvali su poznatu koreografkinju Tamaru Vujošević-Mandić, koja potpisuje korežiju, da im osmisli koreografiju koja je bila izuzetno zahtjevna tako da su fizičke pripreme dugo trajale. Srećom pa imaju veliki broj vrlo talentovanih mladih glumaca koji su se mogli uhvatiti u koštac sa takvim tempom i iznijeti predstavu do kraja. Predstavu su doveli do premijere, ali nažalost, zgrada pozorišta još nije otvorena, a oni i dalje rade u prostorijama Kulturno-informativnog centra.

Strajo Krsmanović je pozvao Dječiji žiri da podijele svoje utiske o predstavi, na šta su svi rekli da im se predstava baš svidjela, ističući dobre glumce, kostime, lutke, i posebno akrobaciju. U početku je pomalo bilo strašno, kad se pojavio leopard, a kraj im se najviše svidio i ljubav između Tarzana i Džejn.

Davor Dragojević je želio da istakne važnost tema koje on obrađuje u svojim predstavama, a to su ljubav, prijateljstvo te junaštvo i čojstvo, posebno objasnivši mlađoj = generaciji da čojstvo znači sačuvati druge od sebe.

Također, rekao je da uz nega i korežiserku autorski tim predstave čine još Kiril Vasilov, Veselin Frenki Bogićević i Ivan Vuksanović. Lara Dragović, koja je igrala Džejn, je kazala da sa današnjih igranja u Bugojnu, a igrali su dva puta, nosi predivan utisak i da joj se čini da im je ovo bilo do sada najbolje igranje. Bilo joj je zadovoljstvo raditi na ovoj predstavi. Akcenat predstave je na pokretu za šta su bile zadužene njene kolege. Smatra da je jako bitno da se kroz predstavu vidi vraćanje prirodi što im je i bila namjera.

Milo Perović, koji je igrao Tarzana, što mu je i prva naslovna uloga jer je još bio student kada je počeo proces, i zbog čega je jako zahvalan režiseru koji mu je povjerio ovaj zadatak, smatra da je ovo jako lijepa priča jer promoviše ljubav.

Tarzan je superheroj bez ikakvih pomagala, odrasta u ambijentu džungle, ali kad se desi momenat ljubavi, vrati se na ono ljudsko što nosi u sebi. Naporno su radili na predstavi, ali su i uživali. Složio se sa kolegicom Lanom da im je ovo do sada bilo najbolje igranje.

Aleksa Balević je igrao Ćitu, i tu ulogu je preuzeo od kolegice koja je na bolovanju pa je zbog toga osjećao odgovornost i trudio se da ostavi i svoj lični pečat, a ne da kopira kolegicu. Posebno mu je drago što na festivalu postoji i Dječiji žiri (i sam je nekad bio član istog) te poručio djeci da njeguju pozorište u sebi jer je to jako važno. Smatra da ova predstava nosi u sebi sve tri segmenta o kojima je govorio Dragojević, i ljubav i prijateljstvo i čojstvo.

Josip Stapić je pohvalio nevjerovatnu fizičku spremnost glumaca kao i dobro postavljen centar pažnje u predstavi bez obzira na veliki broj učesnika.

Interesovalo ga je da li su bile napisane replike u tekstu za majmune s obzirom da su govorili svojim nemuštim jezikom. Davor Dragojević je potvrdio da su u scenama situacija skoro za svaki pokret imali didaskaliju.

Čedomir Kostović je rekao kako je na samom početku predstave bio pomalo pesimističan, a onda je ostao fasciniran u svakom segmentu tako da komplimentira cijelom ansamblu posebno ističući simbiozu lutke i dramskog Strajo Krsmanović se prisjetio eseja holandskog spisatelja Bregmana,Covječanstvo"' koji polazi od stanovišta da se ljudi rađaju dobri, ali da ih civilizacija kvari što nekako ima veze sa ovom predstavom u kojoj priroda nosi sa sobom ideju čojstva, ali civilizacijska džungla to poništava.

Ivan Pravdić, član Stručnog žirija, pohvalio je sjajan rad i rezultat istog. Smatra da mladi glumci i trebaju da se dokazuju na ovaj način jer će kroz akrobaciju steći i disciplinu. Sugerisao je nekoliko stvari: da na uštrb projekcije više osvijetle glumce; zatim na upotrebu rekvizite, odnosno da su mogli više upotrebljavati lutke koje se samo dva puta pojave; te da bi leopard dramaturški bio čistiji da ga je u drugoj sceni Tarzan ne samo porazio nego i pripitomio što bi opravdalo njegovo pomaganje Tarzanu u trećem pojavljivanju. Smatra da ova predstava progovara i o partnerskom nasilju na jedan suptilan način što su djeca pokazala svojom reakcijom.

Dragan Komadina, član Stručnog žirija, također je fasciniran energijom u predstavi. Postavio je reditelju jedno dramaturško pitanje: da li je razmišljao o tome da ištriha cijeli tekst jer mu se čini da je verbalni dio predstave nekako bio označiteljski višak.

Davor Dragojević je rekao da su imali mnogo ideja pa i neverbalnu predstavu, ali su onda nužno verbalni dio dali,,bijelcima'! kao i da su mislili više upotrebljavati lutke, ali im je nedostajalo ruku, tj. animatora.

Knjiga utisaka

Najviše mi se svidio Tarzan. Vau! Oduševljena sam! Bilo je ekstra! Bravo! Prepao me tigar! Najljepši mi je bio tigar! Bilo je jako lijepo i jako dobro! Bljak, ljube se. Lijepo i čudno. Najviše mi se sviđaju majmuni. Oduševljena sam!

Predstava je odlična! Najbolji majmuni! Plesovi su bili malo strašni! Odlična kostimografija. Tarzan je bio odličan. Gorile su radile dobro salto i volimo vas! -Sarah Džan Bilo mi je najljepše u životu

Razgovor — Davor Dragojević, reditelj predstave Tarzan

ss Možete li nam reći nešto o %— 1 predstavi i vašem pozorištu? €e pozorišta Podgorica nastala je P Ja /Y prije dvije godine iz želje za / prikazivanjem superheroja moje | generacije i tadašnjih mladih koji LE 4 su odrasli uz Tarzana i njegovim — avanturama. Moja želja je da prikažem našeg superheroja mlađim generacijama, da im kažemo ko je bio naš superheroj i kako je živio. Odlučili smo se za kombinaciju lutkarske tehnike, savremenog plesa i plesnog pokreta. Naravno, kao koreditelj na ovoj predstavi pojavljuje se Tamara Vujošević-Mandić, nekadašnja primabalerina u Sarajevu. Ona je u ovom trenutku sigurno najbolji koreograf u Crnoj Gori i mnogo smo radili na samoj pripremi ove predstave da bismo mogli da je uradimo onako kako smo željeli. Nismo htjeli da imamo nikakvih fizičkih borbi, to jeste fizičkih kontakata u borbi, da sve to bude stilizovano u jednom malo drugačijem pokretu i to smo uspjeli. Imali smo i sjajnog kompozitora, Veselin Frenki Bogićević, koji je napravio fenomenalnu muziku, i, naravno, za total dizajn, a to podrazumijeva scenografiju, kostime i lutke, bio je zadužen Kirli Vasilev, naš prijatelj iz Makedonije. Morali smo da sarađujemo kao jedna fantastična glumačka ekipa čija su okosnica glumci Gradskog pozorišta pojačani sa bivšim i sadašnjim studentima Akademije dramske umjetnosti Cetinje i zaista su jako dobri i talentovani mladi glumci. Uspjeli smo da tu energiju, koju donose mladi glumci sa iskustvom naših starijih kolega, pretvorimo u jedan odličan spoj na zadovoljstvo publike, kako male, tako i one odrasle. Djeca da upoznaju, a stariji da se prisjete našeg Tarzana. Što se tiče gradskog pozorišta, veoma smo ponosni na to što smo širom otvorili vrata našeg pozorišta mladim ljudima. Kroz sve naše projekte pokušavamo, i uspijevamo, da nekog od studenata dramske akademije dovedemo da igra s nama, da mu damo šansu da se predstavi našoj publici, kako u Podgorici, tako i u drugim gradovima.

Uz sve to, radimo pod otežanim uslovima. Već sedamdeset pet godina postojimo, a nemamo svoju Zgradu. Zgrada je fizički izgrađena, ali već devet godina čekamo da uselimo u svoj prostor gdje bismo vjerovatno dobili priliku da radimo i više i lakše, te da zaista radimo bolje stvari. Dokaz je da smo već u septembru dobili četiri nagrade sa tri međunarodna festivala. Moram da dodam da radimo na tri scene gradskog područja: lutkarska dječija scena, dramska dječija scena i večernja scena. U Čortanovcima na festivalu, na kojem je učestvovala naša predstava "Nadpop Kojović", osvojili smo dvije nagrade, nagrada za glumački ansambl i jednu Nebojša Dugalić, koji je kao gost u toj predstavi, zatim na Međnarodnom festivalu lutkarstva u Podgorici sa predstavom dobili smo nagradu za najbolju dramaturgiju, gdje sam ja radio kao dramaturg i režiser. Zaista se ponosimo tim nagradama. Mi u Gradskom ne igramo za nagrade, ali nekako nam bude drago jer je to prizanje za naš trud, rad i odricanja, koja nisu mala, da bi napravili kvalitetnu predstavu. Ovdje očekujemo da publika koja dođe bude zadovoljna i izađe sa osmijehom na licu. Drago nam je što smo dobili pozivnicu od selektora da budemo dio ovako ozbiljnog festivala. Ovo je naše četvrto učešće, na pretprošlom festivali igrali smo predstavu prix, a ove godine smo došli samo da pokažemo to što radimo.

Šta je lutkarsko pozorište danas u 21. vijeku uz svu novu tehnologiju?

Nemam ništa protiv tehnologija, štaviše podržavam savremene tehnologije, i naša djeca kako u Crnoj Gori, tako i u Bosni i Hercegovini, trebaju da budu u korak sa vremenom i da prate tehnologiju. Također, mislim da je pozorište veoma važno Za njihovo pravilno odrastanje, jer pozorište je skup više umjetnosti i naš cilj je da makar tih sat vremena djeca svoje telefone odlože i da vide uživo umjetnost. Potpuno sam siguran da djeca neće ni posegnuti Za svojim telefonom ako je predstava dobra. Dajmo djeci šansu da odu u pozorište i vide kvalitetnu predstavu. Upravo to bi trebalo biti pozorište, i lutkarsko i dramsko. Posebno lutkarsko bi trebalo da bude početak dolaska najmlađe publike u pozorište da slušaju o nekim lijepim temama kao što su ljubav, prijateljstvo, humanost i to da ga zavole, a kasnije će i sami ići da gledaju.

Leksikon — Milo Perović

Free artist, ali imam igrajućih predstava u skoro svim pozorištima u Glumac, lutkar, i na filmu i u teatru. Mali Tarzan, Spiderman, lutka Davora Dragujevuća. Tarzan, Viktor u predstavi, Draga Jelena Sergejevna" tj., Draga profesorice" (Zetski dom) Jer sam se u djetinjstvu često igrao igračkama koje sam animirao.

Jednom sam povraćao između scena igrajući Tarzana. Bio sam slab fizički i bolestan i poslije svake runde igre, trčao bih u wc i bljucnuo, uhvatio vazduh i uskočio u sljedeću scenu.

Prvi dan bijenala

UTORAK Takmičarski program Pozorišna dvorana Je; Sarajevo Bito hi (po motivima priče Branka Ćopića) J Dramatizacija i režija: DUBRAVKA ZRNČIĆ - KULENOVIĆ poprave gn Animacija lutaka: Jorgan - AJLA CABRERA Likovna rješenja lutaka i maski: MIRJANA ČISTOPOLJSKI Likovno rješenje scenografije: ALENA GOJAK Kostimografija: ADISA VATREŠ SELIMOVIĆ Muzika: NEDIM ZLATAR Koreografija: SAMRA MLINAR-MANDIĆ Tehnologija i izrada lutaka i maski: MIRJANA ČISTOPOLJSKI, Razrada scenografije: MIRJANA ČISTOPOLJSKI IDANIJELA Ježeva kućica popularno je djelo bosanskohercegovačkog autora Branka Čopića. Riječ je o jednoj od najpoznatijih priča za djecu koja Zagrebu. Nedugo nakon toga, priča o slavnom lovcu Ježurki Ježiću uvrštena je i u osnovnoškolske lektire. Do danas Ježeva kućica postala je jedna od najprodavanijih i najpopularnijih priča za djecu na našim prostorima.

Autor nam donosi priču o skromnom i hrabrom ježu koji je gajio posebne osjećaje prema svom domu. Iako se dobro proveo kod lisice na ručku, jedva je čekao da stigne u svoj skromni dom, koji, iako trošan, za njega je bio najbolji na svijetu jer je bio samo njegov. U njemu se osjećao slobodno i znao je da tamo sam svoj gazda. Upravo pouku o tome da trebamo gajiti čvrste osjećaje prema onome što imamo i prema svom domu, bez obzira kakav on bio.

Ježeva kućica napisana je kao basna u obliku stihova te se gledajući književni rod može svrstati u epsko-lirsko djelo. Epski dio priče su pouka i likovi dok su lirska obilježja ona u stilskim figurama, pjesničkim slikama i cjelokupnoj atmosferi. Poput svih lirskih priča i Ježeva kućica ima svog junaka, a to je Ježurka Ježić u ulozi glavnog lika. Uz njega se u basni pojavljuju i druge životinje, lisica, vuk, medvjed i svinja, koje također imaju karakteristike ljudi.

Svaka od navedenih životinja ima određene karakteristike ljudi po kojoj je značajna, a kroz njih nam je pisac htio prenijeti i pouku.

Spomenuta basna prepuna je simbolike kojom se čitatelj može poistovjetiti s likovima prema svom karakteru te nešto naučiti o svojoj osobnosti. UTORAK Prateći program Akademija za umjetnost (po motivima bajke Ivane Brlić Mažuranić); TOJ Damn Autorska ekipa: —_ IrSRERMARRI KA Mentorica: PROF. DR. ART. MAJA MARTINEK Sumentor: GORAN GUKSIĆ Lutkarski tehnolog: IDA KLARIĆ pod mentorstvom izv. prof.

Scenografija: PETRA BURIĆ pod mentorstvom doc. art. SHERON PIMPI-STEINER i sumentorstvom umj. suradnika DAVORA Alternacije: IVA SLAVIĆ I GORAN GUKSIĆ O PREDSTAVI: Šuma Striborova je diplomska predstava studenata diplomskog studija lutkarske animacije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Predstava nastala po motivima bajke Ivane Brlić-Mažuranić uvlači nas u svijet začarane šume, testirajući sve što smo mislili da znamo o majčinskoj ljubavi i povjerenju. Je li majčinska ljubav raskidiva i koliko zapravo može UTORAK Takmičarski program Pozorišna dvorana KAZALIŠNA DRUŽINA PINKLEC 18,00 sati DRVLJACI Vanja Jovanović Kazališna družina Pinklec, Čakovec (autori teksta Vanja Jovanović I Patrik Gregurec) | Režija: VANJA JOVANOVIĆ Poea Dramaturg: PATRIK GREGUREC Likovnost predstave: ALENA PAVLOVIĆ Oblikovanje svjetla: VANJA JOVANOVIĆ Autor glazbe: ŠIMUN MATIŠIĆ Djetetu je najprije potrebna briga i njega. Zatim se javlja potreba za pričom. Potreba za pričom ostaje do kraja čovjekova života. Putem pričanja priča se razumijemo, učimo, spoznajemo sreću i podnosimo nesreću. Priče nam omogućuju da izađemo iz svojih okvira i sagledamo naš život iz drugog kuta. Jedna od tih priča je priča o Drvljacima, malim bićima koja žive na, naravno — drvetu, odnosno stablu. Priču o Drvljacima sigurno još niste čuli, a prvi je put sluša i jedan Sin jednog Oca. Taj Sin i taj Otac nalaze se u jednom kazalištu, točnije u skladištu za kostime, još točnije — u bunkeru.

Najpoznatija pripovjedačica na svijetu je Šeherezada, koja u starom tekstu Tisuću i jedna noć, iz doba kada su se godine brojale u samo tri znamenke, upravo pričama koje priča zlom i okrutnom kralju pokušava spasiti cijelu žensku populaciju mjesta u kojem Živi — i uspijeva. Time je dokazano da dobra priča spašava živote. Naš lik Otac, u maniri pripovjedačice Šeherezade, pripovijeda Sinu priču o Drvljacima ne bi li mu smetnuo s uma nadolazeću životnu opasnost.

Hoće li Otac, kao i Šeherezada, uspjeti u svojoj namjeri da spasi Sina pričom? Hoće li Otac Sinu uspjeti smetnuti s uma nezamislivo stanje, ratno stanje u kojem se nalaze? Hoće li čak i u takvom okruženju uspjeti objasniti važnost pacifizma u suprotnosti s nasiljem? |, je li pacifizam uvijek pravi izbor?

Šeherezada je u svojem pripovijedanju uspjela spasiti živote, ali se za svoj uspjeh mučila tisuću i jednu noć i dan — a naš Otac nema toliko vremena — on za svoju priču ima samo jednu malu noć, toplu i Patrik Gregurec, koautor teksta i dramaturg