KSCBU Razvojno Okruženje - bijenale-2025-bilten-4

Kad je publika izlazila sa predstave,Vilinjska gora", čuo sam jednu djevojčicu krupnih smeđih očiju koja kaže:,Dobra mi je ova Vilinska Dječak kuštrave plave kose je povuče za ruku:,Nije Vilinska, nego Vilinjska, fali ti slovo NJ, NJ kao njiva, njostalgija..."

Djevojčica ga prekide:,Vidiš, ispravljaš mene, a kažeš njostalgija, ispravno je nostalgija, slovo N, N kao nada, nedostajanje, nogomet, Kuštravi dječak odmahnu rukom i ode negdje tamo. Zduhač se zaljubio, a mi lutke volimo ljude koji se zaljubljuju.

Moj rođak Pinokio se zaljubio, samo to onaj pisac nije naveo.

Ja sam se zaljubio u sve lutke. Bože, koliko puta sam ovih lutkarskih dana izgovorio ovo - volim.

Šta ću, volim da volim. Volim i Koraljku koja stalno čeka. Pomirila se sa sudbinom, ali voli život zbog nekoga koga voli.

Uh, bio sam malo tužan, ali volim život. Ne želim da ljudi plaču, mada su danas plakali zbog Koraljke.

Isplakali se, oči se izbistrile i idemo dalje. Idemo slušati našeg prijatelja iz Podgorice (nekadašnji Titograd), Davora Dragojevića koji nam je na promociji rekao da,prepravlja" bajke jer ne voli da neko ubija vuka ili bilo koga. Volim Davora jer voli životinje, voli djecu, voli nas lutke, voli život.

Sutra ujutru gledamo drugare iz Trebinja koji igraju,Crvenkapu" Ja već dugo godina poznajem onog njihovog Željka Miloševića, koji živi pozorište i znam da će biti super predstava. Popodne gledamo prijatelje iz Zrenjanina i njihovu,,Pradevojčicu".

Korifej teatar Na samom početku režiser predstave Zoran Rakočević je upoznao prisutne sa radom pozorišta, koje je registrovano u Kolašinu kao nezavisna trupa. Počeli su kao amateri prije 20-ak godina, u međuvremenu njih 7-8 su pozavršavali Akademiju na Cetinju te su od 2017. napravili Korifej teatar kao jedan od nekoliko takvih u Crnoj Gori.

Ovo im je prva predstava za mlađi uzrast. Misija im je da što više igraju, a izuzetna im je čast što su pozvani na ove Bijenale, mada su već učestvovali na nekoliko regionalnih festivala što im je vjetar u leđa da nastave praviti predstave za djecu, bez obzira na nedostatak i prostora Dječiji žiri je iznio svoje utiske: Esteri se sve svidjelo u predstavi.

Arijana je istakla kako joj je sve simpatično i mada je neko dijete zaplakalo u publici, vrlo brzo se smirilo jer su počeli da nasmijavaju publiku. Nou je oduševila scenografija, a najdojmljivija mu je bila scena sa Zmajem jer ga je podsjetila na Star Wars. Asja je rekla da nije nikad gledala bolju predstavu, a Daira je dodala da su bili odlični, mada ju je malo zabrinula scena ulaženja glumaca u sanduke jer je mislila da će se zaglaviti. Također, istaknula je muziku kao jako dobru. Nedima je interesirao kraj predstave koji mu je pomalo nedorečen (sklanjanje scenografije). Režiser Rakočević je opravdao kraj njihovom željom da pitanjima žele da zaraze gledaoce, ato je pitanje pobune. Kako smijeniti gospodara koji je tiranin i šta kad im dođe novi gospodar, da li moraju i njemu da se klanjaju cijelog života? On je mišljenja da se ostaci starih vremena još uvijek provlače kroz sadašnjost i zato su na kraju srušili sve (scenografiju) da bi prekinuli bajku, odnosno dolazak novog gospodara pa makar on bio i dobar. Također, spomenuo je da nemaju svoj pravi prostor za pripremanje predstave te za konačnu izvedbu imaju tek 7-8 dana u adekvatnom prostoru.

Dragan Komadina je čestitao svima, posebno Pavlu koji je završio Akademiju u Sarajevu. Sugerirao je ma preciznost potpisa dramaturgije jer očito je da je režiser radio adaptaciju dramskog Mateju Tustanovski je interesovalo koliko dugo su radili na animaciji lutaka i kakav im je bio stav kad im je režiser predložio da rade lutkarsku predstavu.

Pavle Novaković je rekao kako su oni na Akademiji u Sarajevu na četvrtoj godini imali izborni predmet Lutkarstvo, ali njegova klasa nije to izabrala tako da se on ne može pohvaliti da ima iskustva čak ni u gledanju lutkarskih predstava, a kamoli u igranju. Smatra da nije spretan i snalažljiv u animaciji i zato mu nije nimalo lahko da igra u istim. Anđelija Rondović je dodala da su rad sa lutkama i animaciju vježbali svugdje, a u pravom prostoru su sklapali sve u cjelinu.

Čedomiru Kostoviću je bilo zgodnije pratiti karakter kad su glumci koristili rekvizite i animirali lutke, nego kad su bili bez njih, na šta je Anđelija Rondović, glumica u predstavi, rekla da su o tome vodili računa i pazili ma karaktere i kad su bez lutaka.

Matea Fajković smatra da je bilo malo zbunjujuće kad glumci napuštaju lutke i igraju pa je interesovao razlog takvih postupaka.

Anđelija Rondović je to opravdala time što su to bili momenti kad su kritikovali ljude koji nisu preuzeli odgovornost u zemlji.

Vahid Duraković je podsjetio na pravila Bijenala (da iz svake države dolazi jedna predstava), ali kako su Slovenci otkazali svoj dolazak, pozvani su Kolašinci jer u Crnoj Gori inače nema lutkarskih predstava.

Cilj Bijenala jeste u tome da glumci više zagrizu u lutkarsvo. Također, pohvalio je autentičnost ove predstave jer su svi iz Crne Gore, a o tome se pričalo prethodnih festivala kao o problemu nedostatka domaćih autentičnih predstava. Mada u predstavi ima još prostora za animaciju lutaka i za sam razvoj, predstava je gledljiva i interesantna.

Iva iz Osijeka je pohvalila energiju od početka do kraja, iako nisu imali prethodno iskustvo u lutkarstvu. Primijetila je da je materijal lutaka težak za animaciju i odnosi glumac-lutka, glumac-glumac nisu baš najčistiji. Smatra da bi bilo dobro da malo uspore ritam i tempo da bi priča bila jasnija.

Ivan Pravdić, član Stručnog žirija, smatra da je vrijednost predstave u višeslojnosti i kako je ovo dobar primjer da se na osnovu mitološkog može ispričati priča političke konotacije, tako što se starim stvarima govori o savremenom problemu. Zapitao se zašto se lutka Vila nije pojavila na kraju predstave. Anđelija Rondović je objasnila razlog zašto se ona kao glumica više otvarala na uštrb lutke: jer je lutka bila jako limitirana za animaciju. Zoran Rakočević se složio sa Anđelijom kad je riječ o distanci glumca i lutke, a nisu se ni držali tog pravila da glumac mora biti zamračen, što on sam i ne podržava. Tražio je od glumaca da u nekim momentima se potpuno odreknu lutke.

Dubravka Zrnčić-Kulenović smatra da je svaka lutka limitirana na svoj način i zato glumac mora tražiti način kako da je animira. Za nju je nečitljivo kada prestane simbioza glumca i lutke i takvim postupkom se ruši značenje te se treba tražiti mogućnost da se i metla stilizovano Ivu (drugu) iz Osijeka je zanimao komentar na kraju predstave, čemu je i kome je upućen. Zoran Rakočević je opet potcrtao ideju predstave, jer je to komentar na smjenu tiranina i dolazak nekog novog društvenog poretka koji opet ne mora biti dobar. Mišljenja je da političke promjene, koje jesu nužne, ne znače i dolazak boljeg. Slaže se da je kraj pomalo pesimističan, ali smatra da djecu ne treba štititi i da im se neke stvari trebaju govoriti.

Davor Dragojević je oduševljen predstavom, ne samo zato što je lutkarska, već zbog autentičnosti. Mnogo je stvari prepoznao u predstavi što su ga baš zadivili kao i dosta sjajnih rediteljskih rješenja.

Bilo čija želja da se bavi lutkarstvom njega čini sretnim jer u Crnoj Gori skoro pa se niko time ne bavi. Smatra da će ih i ovaj okrugli sto inspirisati da nastave raditi lutkarske predstave, a iskreno se nada da će i ostali biti motivisani da se upuste u lutkarstvo.

Strajo Krsmanović se složio sa ovom konstatacijom čvrsto uvjeren da ćemo imati prilike u budućnosti gledati još lutkarskih predstava iz Crne

Danas smo imali priliku da gledamo predstavu Wilinjska gora" u režiji se Zorana Rakočevića, šta je vas kao - redatelja potaklo da se okušate u I Pa prije svega izbor je pao na ovaj |: tekst i prije nego što smo odlučili koja će to biti forma, da li će biti lutkarska ili ne. Tek kasnije, dvije su nas stvari opredjelile da ovo bude, da tako kažem, dijelom i lutkarska predstava. Jednaje ta da je smanjen broj glumaca u odnosu na ono što je nudio dramski tekst. U njemu ima nekih desetak likova, a mi smo morali da radimo maksimalno sa četiri glumca. Tako da nam je tehničko rješenje bilo da se ti neki likovi naprave od improvizovanih lutaka, od predmeta iz špajza, pojate, poljoprivrednih alata i slično.

Drugi i zapravo glavni razlog je tematski jer ovo jeste jedan tekst koji tretira i mitološko i etnografsko i prosto je upućivalo na to da kad već idu lutke, da onda napravimo nešto iz domaće radinosti.

Niko od nas nema stalni posao u okviru toga, to je prosto jedan vid našeg okupljanja, gdje jednom godišnje imamo jednu profesionalnu produkciju, nekada i dvije. Imamo i taj festival koji radimo u Kolašinu već jedanaestu godinu. Ja lično sam nezavisni umjetnik, samostalni umjetnik. Režiram dosta, u Crnoj Gori sam radio svugdje, znači u svakoj pozorišnoj kući. Glumci se uglavnom biraju od projekta do projekta. Znači, niko nije ovdje stalno vezan za našu Korifej strukturu.

Ima tu nas nekolicina koji smo stalni i koji planiramo repertoar i radimo na festivalu. Kakvo je vaše mišljenje o ovom Bijenalu? Ja znam za ovaj festival odavno. Čak i prije nego smo došli u obzir da budemo dio ove selekcije pisao sam nekoliko puta Vahidu Durakoviću. Slao sam mu neke materijale, tako da smo neku vrstu kontakta već imali. Poslije festivala u Podgorici ove godine u avgustu i septembru, Vahid je pogledao predstavu i otvorila se mogućnost da nastupimo ove godine. To je za nas velika stvar. Mi se inače sa našim repertoarom pojavljujemo na raznim festivalima i igramo u konkurenciji sa najznačajnijim pozorištima iz regiona. Mislim da je super što je festival bijenalnog karaktera, što opet govori o kvalitetu išto ga postavlja među značajnije festivale u regionu.

Akademija za umjetnost i kulturu u Moderator Okruglog stola Strajo Krsmanović, pozdravio je Ivu Radić, studenticu Akademije za umjetnost i lutkarstvo iz Osjeka i njenu mentoricu prof. dr. art. Maju Martinek, zahvalio se i čestitao im na predstavi koju su nam prikazale danas.

Maja Martinek, mentorica studentice, upoznala nas je da je predstava dodiplomski rad Ive Radić i da je proces nastajanja bio dug i da je Iva uzela pauzu od godinu dana, prije nego je nastala ova emotivna i lijepa predstava. Da bi donijela slojevitu priču, posvetila se istraživanju, a njen zadatak je bio da usmjerava taj proces. Ivana Bašić je izradila lutku kao svoj diplomski rad i završavala je u toku proba, dodala je da se lutke ne završavaju u radioni nego na sceni, tu se sjenče pod reflektorima.

Dječiji žiri je pohvalio predstavu i lutku, zanimala ih je biografija lutke, a Arijanu Ždralović je zanimala simbolika kaputa na stolic i koga to Koraljka čeka. Iva Radić im je objasnila da Koraljka ima sedamdeset četiri godine, da joj je muž bio pomorac i da je kaput na stolici njegov, on jako nedostaje Koraljki i ona kaput oblači i miluje kako bi na trenutak vratila u sjećanje svoga muža. Dodala je i to da nije tačno definisano šta je sa njim bilo da gledaoci mogu imati svoju priču.

Maja Martinek je rekla da na studiju imaju tačno šta rade od lutkarskih tehnika, a na zadnjem semestru da biraju s kojom će lutkom raditi, dodala je da je Iva pisala priču, biografiju, ali da se nije susrela sa lutkom zijevalicom. Lutka je proizašla iz priče o samoći, a u procesu nastanka predstave, poigravali su se i dobili ideju da ova lutka može da se drži i u ustima zbog praktičnih razloga.

Senada Milanović je pitala kako to da mlada osoba obrađuje temu usamljenosti. Iva Radić je odgovorila da je nju strah usamljenosti, nemoći i pomisli da kad ostari neće imati nikoga ko će se za nju brinuti, tako da je tema proizašla iz njenih strahova.

Čedomir Kostović je izrazio zadovoljstvo angažiranom temom i da se mladi ljudi propituju o usamljenosti starog čovjeka, to mu daje neku Strajo Krsmanović je dodao da je priča o usamljenosti vječna tema pozorišta i da je samoća višeslojna. Dubravka Zrnčić-Kulenović ističe da se u lutkarstvu rade predstave sa širom pričom, a da se sredstva na sceni moraju reducirati kako ne bi odvlačila pažnju publici. Pohvalila je scenu i upečatljivu scenografiju.

Sugerisala je da lavor mogu bolje iskoristiti kao simbol rituala. Dodala je da lutkarske predstave ne trebaju biti isključivo za djecu i smatra da je ova predstava, po temi kojom se bavi i značaju te teme, za odrasle.

Završila sam tri godine preddiplomskog studija Glume i lutkarstva. Trenutno sudjelujem u raznim radionicama i festivalima koji su i kazališni i filmski.

Aktivna sam u udrugama za Erazmus te studijama u mnogim projektima.

Marionete i ginjoli (ručne lutke). Na drugoj godini smo imali kolokvij imitiranja poznatih osoba, te sam ja bila Vedrana Rudan koja je neizmjerno inteligentna i zanimljiva žena koju mi je bilo gušt proučavati. Također i Margita Stefanović iz EKV-a (isto ispit).

Zbog slobode igranja koju često zaboravimo kada smo veliki. Zbog otvorenosti uma prema nerealnom i nemogućem kao kada si mali.

Pripremanje scene i uvježbavanje iznošenja scenografije za kolege na ispitu sa Akademije. Često zna biti jako stresno, ali neizmjerno zabavno i komično.

Često se dođe do stadija mentalnog pucanja kada umjesto stresa nastupi ČAROBNI KAMEN I DRUGE BAJKE Davor Dragojević

ČETVRTAK Prateći program Kulturna scena Male stvari, Trebinje 'Ć s (Amela Vučenović) MB Režija: ŽELJKO MILOŠEVIĆ = Glas iz OFF-a: JEFIMIJA OT Lutke: VESNA BALAĆ Scena: MILICA SALATA Kostim: IVANA ĆERANIĆ Viola: IVO KARADŽIĆ NEVEŠ Foto: JOVAN VIDAKOVIĆ Grim. Tema priče u osnovi ostaje ista. Crvenkapa je dobro dijete koje uvijek sluša majku i čini onako kako bi joj se reklo ili je posavjetovalo. No, jednom, kada krene u posjetu bolesnoj baki, ona nije postupila po majčinim riječima, te je nadmudrena i prevarena od opasne zvijeri, Vuka. Dakle, i poruka priče je doslijedna onoj braće Grim, a to je da djeca treba da paze na zlo oko sebe, da uče da ga prepoznaju i da ga se klone. To zlo ne mora, a i svakako u životu, najčešće nije vuk iz bajke, ali zato može biti neko gori i zlonamjerniji. Autor drame, gospođa Amela, oplemenjuje ovu priču uvodeći nježne i ačiste?

likove kao što su leptiri i zec, ali i najvažnije dodatno obogaćivanje je naglašeno istinskom ljubavlju između unuke i bake. Ta veza i privrženost su prisutni od samog početka do kraja, što bajci, tačnije dramskoj priči, radnji daje suptilnu nježnu notu koju djeca, više nego dobro, prepoznaju i pamte razvijajući važan osjećaj i potrebu, kao svako zdravo ljudsko biće, za ljubavlju i empatijom. re ) ČETVRTAK Prateći program Mala sala ma) A fiisiton| Akademija za umjetnost | ) PLAVO kulturu u Osijeku NEBO Igra: PETRA PRIBIĆ Mentorica: prof. dr. art. MAJA MARTINEK Sumentorica: MATEA HERMAN, ass.

Suradnica za tehnologiju: MARTA MRŠIĆ Glazba: PETAR ELDAN prema motivima nikad objavljenje slikovnice mame Petre Pribić. Priča prati jednu mamu stjuardesu koja vas vodi na putovanje kroz rođendane njezine kćeri. Govori o vremenu koje trošimo na trivijalne stvari i kako rijetko zastanemo i uživamo u momentu sa samim sobom ili nama dragim ljudima. Trčimo za poslom i nekim materijalnim stvarima, a zanemarujemo ono što je uistinu bitno. Vežite se, polijećemo.

ČETVRTAK Takmičarski program Pozorišna dvorana LE Je Narodno pozorište Toša Ne Jovanović, Zrenjanin XX S (po motivima romana D.Maksimović) ME Ino stagnira NIVOA Dramatizacija i dramaturgija: MINA PETRIĆ Total dizajn: IRINA SOMBORAC Muzika: NENAD KOJIĆ Stručna saradnica za zemljanu arhitekturu: DRAGANA KOJIČIĆ Inspicijentkinja i suflerka: ALEKSANDRA ŠALAMON Estetsko i tehnološko oblikovanje i izrada lutaka i scenografije: IRINA SOMBORAC I Izrada rekvizite: VLADIMIR ŽIVIN I NIKOLA LALIĆ Krojački radovi: ARANKA ALEKSIĆ Stolarski radovi: GORAN JANAČKOVIĆ Majstor svetla: ROBERT LACKO Majstor tona: VLADIMIR LUCIĆ Dekorateri: NIKOLA LALIĆ I VLADIMIR ŽIVIN Garderoba: ESTER FARAGO Dizajn plakata: IRINA SOMBORAC ge Pod rukovodstvom VILMOŠA KAŠLIKA —G A O PREDSTAVI: Boraviti u,Pradevojčici" znači živeti u vremenu koje je bilo u suživotu sa prirodom. Raditi ovu predstavu za mene je podsetnik koliko smo se udaljili od sunca, meseca, zemlje, vode, vatre, biljki, životinja. Koliko smo se udaljili od realnih dodira i susreta sa prirodom. U zajednici koju smo u ovoj predstavi konstruisali priroda je događaj, lik, trenutak, lepota, prijatelj, ubica, roditelj, stanodavac... Priroda nije nešto što,treba čuvati" nego deo nas, ponekad do te mere da su naša bića u stvari refleksije njenog stanja. To je osnovna stvar na koju treba da nas podseti ova zajednica.

Međutim, i ovo za nas napredno društvo ima svoje mane. Ima svoja pravila koja su podređena dečacima i muškarcima. Ali, da nema ali, ne bi bilo ni priče! U toj zajednici živi jedna devojčica koja se nameračila da ta pravila promeni. Priroda joj je najveći saveznik u tome, jer to što ona hoće i jeste prirodna stvar. Zašto devojčica ne bi preuzela poziciju vođe i započela novu etapu života u prazajednici?

Zašto je njen muški prijatelj ne bi podržavao u tome? Zašto mi ne bismo pravili predstavu baš o tome? Neka ostane ovde upisano da je,Pradevojčica" moja prva lutkarska predstava. U nadi da će ih biti još mnogo, jer mi je lutka otvorila neki potpuno novi svet u kojem bi se moglo živeti.

Sonja Petrović, režiserka ČETVRTAK Prateći program Akademija umjetnosti Univerziteta u Banjoj Autor teksta: MILAN GAJIĆ srednju školu. Osnovne i master studije iz dramaturgije završio je na Akademiji dx umjetnosti Univerziteta u Banjoj ' Luci. Napisao je priličan broj scenarija i | f drama, radio na adaptaciji i poboljšanju tuđih tekstova, a bio je i dramaturg na nekoliko pozorišnih predstava. Neki od M značajnijih radova na filmu i televiziji su: Pe /) Škola na selu, film srednjeg metra premijerno prikazan 2020. godine; dvanaest epizoda dječje TV emisije Šareni svijet prikazane 2015. godine na ELTA TV i dvanaest epizoda TV serije Zamalo život prikazane 2013. godine na RTRS. Od dramskih tekstova se izdvajaju dječja drama Nismo svi letači premijerno izvedena u Dječijem pozorištu Republike Srpske 2018. godine i dramatizacija zbirke pripovijedaka Džoa Molera Izgubljeni u Bruklinu premijerno izvedena 2014. godine u Narodnom pozorištu Republike Srpske.