XIII Bugojansko lutkarsko bijenale — peti bilten

Uvodnik — Crvenkapa sa Pradevojčicom na Kapiji svemira

Ja, Bugojnokio, svečano obećavam da ću pisati istinu i samo istinu.

Onaj Željko Milošević iz Trebinja bi volio da je normalan.

Crvenkapu, koju smo gledali danas, mogao je samo on napraviti.

Kad sam bio mali, slušao sam i čitao Crvenkapicu iliti Crvenkapu.

Onog vuka bih pripitomio. Ne, ne bih ga ubio, ja volim životinje. Volim i Željka, zna on to. Bože, kako ja volim kad vidim djecu da idu u pozorište.

To je moja raja. Crvenkapu volim, ono baš. Volim i Trebinje. Popodne sam gledao,Pradevojčicu". Uživao sam, ono vizuelno. Lepa (u skladu sa,Pradevojčicom") scena, lepa igra, lepe lutkice.

Izlazim iz,Pradevojčice". Znači, lijepa scena, lijepa igra, lijepe lutkice. Odoh sada da slušam scensko čitanje lutkarskog teksta Milana Gajića,Kapije svemira". Sutra gledamo, Kako sam upoznao vašu majku", naših prijatelja iz Osijeka i,Utopiju", prošlogodišnje pobjednike, prezentacije radionica i dodjelom nagrada spuštamo zavjesu na ovogodišnje Bijenale.

Razgovor — Mirza Idrizović, direktor bijenala

Jeste li zadovoljni posjetom i reakcijom najmlađe publike? h Bugojno je grad festivala. Zaista, tokom cijele godine, u većini ww slučajeva se pripremamo za realizaju nekog od festivala. Ono što je posebna draž i posebna emocija, kad SET istaknuti saradnju sa obrazovnim ustanovama, pogotovo osnovnoškolskim ustanovama koje se svake godine trude da, u velikom broju, djeca posjećuju predstave, uživaju u lutkarskoj magiji, u najboljim lutkarskim ostvarenjima našeg regiona, tako da mi organizatori smo posebno zaovoljni kada vidimo ispunjenu salu, posebno kada ta mala raja izlazi iz sale i komentariše predstavu pa se vide ti široki osmijesi.

Jučer je bila jako tužna predstava. Vidjela sam neke dječake, izlaze i plaču, što me iznenadilo. Uopšte ne sakrivaju svoje emocije.

Da, djeca su iskrena i djeca zaista ne znaju sakriti emocije. Ako je ta emocija sreća, oni su zaista sretni i oduševljeni, ali isto tako znaju prepoznati one momente koji su tužni i to uočimo, kao što si rekla, pri izlasku iz sale. Tu emociju pokazuju. To i jeste ono što je dragocjeno i bitno. To je ujedno i znak da smo mi ispunili neku našu zadanu misiju jer naša djeca koja su, na neki način, temelj, osnovni element i budućnost našeg društva, zapravo shvatila pouku i uspjela isprocesuirati u svojim malim mozgovima ono što im naše naše lutke i glumci na sceni žele poručiti.

Šta čini prateći program? U sklopu lutkarskog festivala, trudimo se da ga što više obogatimo pratećim programom, a on obuhvata različite vrste lutkarskih radionica jer, pored tog sadržaja, gdje želimo da uveselimo malu raju i da uživaju u predstavama, želimo da festival bude i edukativnog karaktera. Imamo odličnu saradnju sa akademijama iz Bosne i Hercegovine i u regionu. Akademije svake godine šalju svoje studente koji pohađaju različite vrste radionica. Ove godine, jedne od radionica vodi Maja Martinek, koja je uvijek rado viđen gost, neko ko nosi posebnu pozitivnu energiju u festival kao i cijela njena ekipa iz Osijeka.

Drugu radionicu vodi nam, već poznato lice, eminentno u svijetu kulture i umjetnosti, naša Dubravka Zrnčić Kulenović. U pratećem programu, također, imamo raznog sadržaja umjetničkih izložbi u umjetničkoj galeriji, promocije knjiga i raznih drugačijih sadržaja kako bi svako mogao pronaći nešto za sebe.

Šta je ono što Vas, kao direktora KSC-a Bugojno, motiviše da organizujete ovakve kulturne događaje? Po završetku svakog festivala, pravimo neku vrstu rezimea i planiramo šta dalje. Ono što nas zaista motiviše prije svega je svjesnost, značaj i ozbiljnost ovih festivala jer je nekada davno neko pokrenuo jako ozbiljne festivale, izuzetno dragocjene, ne samo za Bugojno, koje je relativno mala sredina, i zaista smo mi počašćeni da smo dobili ovu priliku i nastavili tradiciju ovih festivala. Time je veća odgovornost prilikom realizacije. Pristupamo mnogo ozbiljnije nego da su tu prisutne neke druge okolnosti. Neki drugi segment je, naravno, kada se realizuje festival i kada vidimo šta smo postigli; kakav feedback imamo od prosvjetnih radnika, kada su djeca u pitanju; kako su to djeca prihvatila, koliko je to značajno i kako nam oni daju podstrijek da dalje radimo festivale i ukazuju nam značaj za naš grad i našu djecu.

Zaista nemamo ni pravo ni prostor da nemamo emociju i motivaciju.

To su neke stvari što nas motivišu i, naravno, odličan tim KSC-a Bugojno koji iz godine u godinu jako profesionalno, odgovorno i domaćinski pristupa realizaciji svakog festivala.

Okrugli sto — Crvenkapa (Kulturna scena Male stvari)

Kulturna scena Male stvari Strajo Krsmanović je na samom uvodu rekao kako smo svi ponosni i sretni što imamo vlastitu produkciju ovog tipa: lutkarstvo djece za djecu. Posebno ga je obradovalo što djeca učestvuju u obrađenoj antologijskoj temi na poseban način, odnosno osavremenjenoj bajci.

Dječiji žiri je imao samo pohvale za predstavu. Isticali su sviranje viole, scenu kada baka istuče vuka. Daira smatra da je ova predstava za mlađu djecu koja su pažljivo sve pratili. Strajo Krsmanović je istaknuo posebno dobru snalažljivost mladih u animaciji lutaka, gdje su bili bolji nego kad su puštali lutke. Pozvao je mlade glumce da nam kažu kako im je bilo raditi sa lutkama.

Nađa Jokanović, koja je animirala lutku Crvenkape, govorila je o procesu, koji je u početku bio samo vježbanje držanja lutaka, a onda su poslije mjesec dana dobili upute od režisera Željka da lutke moraju opuštati. Sad joj je puno lakše raditi s lutkama, a posebno je raduje animacija Crvenkape.

Ivo Karadžić Neveš ide u muzičku školu i svira violu pa su to njegovo znanje iskoristili i u predstavi, a inače animira lutku Vuka.

Dušan Sušić je već deset godina u teatru i jako mu je drago što se isprobao i u radu sa lutkom. Posebno mu je izazovno što prilagođava glas jer animira nekoliko lutaka: baku, leptira, panj...

Željko Milošević je govorio o svom poznanstvu sa autoricom teksta Amelom Vučenović koja je po zanimanju lutkarka i koja mu je mnogo pomogla oko lutkarstva jer ga je podučavala nekoliko dana u Trebinju upravo osnovnim principima i uopšte radu sa lutkama. Kad je riječ o osavremenjenom tekstu, smatra da su oni danas aktuelniji jer se sve promijenilo. Dragocjeno mu je to što su u ovu priču ubačeni nježni likovi kao što je zeko i leptirići. Inače, jako voli bajke koje i lošim likovima daju šansu dok mu se grubosti nasilje u bajkama ne dopada.

Dubravka Zrnčić Kulenović je govorila o osnovama dramske pedagogija koja nalaže da se mora paziti na odabir teme i da zadaci budu shodni sposobnostima glumaca. Željko Milošević je uspio da objedini oba principa što dugo nije vidjela u pozorištu. Prijatno je iznenađena kako je uspio jednostavno upakovati predstavu i otvoriti djeci prostor da se njihovi kvaliteti prepoznaju u dramskoj igri. Djeca su igrala na takav način kao da je ideja njihova. Posebno je istaknula animaciju Vuka. Čestitala je Željku na pedagoškom radu.

Maja Martinek se u svemu složila rekavši da su mladi glumci izuzetno profesionalni u svemu (od postavljanja do pospremanja scene) te istaknula scenu kad se Vuk i Crvenkapa mimoilaze kako je dobro urađena. Senada Milanović je čestitala svima potcrtavajući činjenicu da su publiku činili trogodišnjaci koji su pažljivo ispratili sve od početka do kraja, što je potvrda da su uradili sjajnu, a po njenom mišljenju, i edukativnu predstavu.

Leksikon — Dušan Sušić

Srednja medicinska škola. A Volim lutkarstvo, jer kada igram. MW sa lutkama, kao da oživim neki u KO / Kada sam izgubio kostim pred ZG ti Pu premijeru. Mw, S LIN

Utisci

Danas su naše Bubamare i Pčelice s velikim uzbuđenjem krenule u KSC kako bi pogledale predstavu,Crvenkapa". Radost i iščekivanje moglo se vidjeti na njihovim nasmijanim licima već od samog polaska.

Predstava je u potpunosti ispunila naša očekivanja. Djeca su pažljivo pratila svaki trenutak na sceni, sjedila mirno i s velikim interesovanjem promatrala likove. Neki su bili oduševljeni Crvenkapom, drugi su s posebnom simpatijom doživjeli bakinu ulogu, dok su dječaci najviše pažnje posvetili vuku. Također, njihovi komentari su bili jako simpatični: to nije bio pravi vuk, kako je baka bila jaka, zašto vuk nije pojeo baku i Crvenkapu, ja kad šetam ne idem Posebno im se svidjela muzika koja je pratila predstavu, a najveće oduševljenje izazvao je humor kojim su glumci ispunili svaku scenu.

Naša djeca, inače po prirodi vesela i nasmijana, danas su svoje osmijehe dijelila s drugima — a vi ste svoj osmijeh i vedrinu prenijeli Zahvaljujući vama, ovaj dan ćemo pamtiti po lijepoj energiji, smijehu i toplini koju je predstava donijela. S radošću ćemo se sjećati i vas i naše Obdanište Bugojno

Okrugli sto — Veliko plavo nebo se nasmiješilo (Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku)

Akademija za umjetnost i kulturu u Maja Martinek je govorila o samom procesu nastanka predstave s obzirom da je mentorica Petri Pribić u ovom projektu. Predstava je završni ispit dodiplomskog studija, proces je bio izuzetno zanimljiv.

Borile su se sa dramaturgijom s obzirom da je Petra uzela ideju od svoje mame koja joj je pričala ovu priču. Maja za Petru ima sve pohvale jer je ustrajna i ne odustaje od svog cilja. Dječiji žiri je oduševljen predstavom pa su postavljali pitanja Petri oko nekih nedoumica, a čak su predlagali da priču ima sretniji kraj.

Petra Pribić je govorila da je sam početak predstave za nju veoma važan jer dok kao stjuardesa dočekuje publiku, gleda im u lica i zna kome će pričati priču. Strajo Krsmanović je otvorio temu upotrebe lutkarskih sredstava.

Danas se vidjelo da sve može biti lutka samo ako se maštovito animira.

Osnova se krije u tome da djeca traže igru u mašti, a ne u skupim Niku, studenticu iz Sarajeva, je zanimalo kako dolaze do ideje u odabiru lutaka ili predmeta koje animiraju. Maja je objašnjavala na kom principu rade i da sve zavisi od odabira vrste materijala čime će raditi. Kako je Petra za rad odlučila da bude sama, isključili su upotrebu samo jedne lutke.

Animirali su sve i svašta da bi izabrali ono najadekvatnije, a ovaj tekst je tražio više materijala, predmeta. Dakle, u ovom slučaju lutka je izašla iz teksta. Straji Krsmanoviću se čini da stilski nije bilo dobro upotreba igračke aviona sa svjetlećim efektima, dok je Dubravki Zrnčić Kulenović to bilo potpuno opravdano što pokazuje sposobnost studenta da se snaže u svim vrstama teatra jer je ispitna predstava, a i uklapa se u priču jer nekako najavljuje sam kraj i samu ideju: kako prevazići tugu.

Posebno joj se dopala jednostavnost predstave što je inače jako teško Željko Milošević se složio da je jednostavnost najprivlačnija te da upotreba aviona ima i svoju simboliku koja se uklapa u priču.

Ivan Pravdić je pohvalio dramaturški složenu predstavu sa puno promjena. Naglasio je da se inače u pozorištu rijetko viđa da neko radi tugu kao temu. Zato mu je predstava sjajna. Petra Pribić smatra da djeca možda i ne razumiju sve o čemu govori predstava, ali nekako to osjete.

Strajo Krsmanović je završio ovaj razgovor rečenicom iz predstave:

Leksikon — Petra Prbić

Studentica diplomatskog studija u Osijeku. Javanke i planšetke. Mrvica u Petru Panu. Zato što u lutkarstvu možemo sve što želimo. Najdraže su mi spontane sitnice koje nas tjeraju na smijeh.

Okrugli sto — Pradevojčica (Narodno pozorište Toša Jovanović)

Narodno pozorište Toša Jovanović Strajo Krsmanović, moderator Okruglog stola, pozdravio je ansambl i predstavio saradnike na predstavi, kojeg čine: dramatizacija i dramaturgija - Mina Petrić; total dizajn - Irina Somborac; muzika - Nenad Kojić; stručna saradnica za zemljanu arhitekturu - Dragana Kojičić; estetsko i tehnološko oblikovanje i izrada lutaka i scenografije - Irina Somborac i Tibor Farago; izrada rekvizite - Vladimir Živin i Nikola Lalić; krojački radovi - Aranka Aleksić; stolarski radovi - Goran Janačković; majstor svjetla - Robert Lacko; majstor tona - Vladimir Lucić; dekorateri - Nikola Lalić i Vladimir Živin; garderoba - Ester Farago; inspicijentkinja i suflerka - Aleksandra Šalamon: dizajn plakata - Irina Somborac pod rukovodstvom Vilmoša Kašlika.

Ivana Kukov Solarov predstavila je pozorište iz Zrenjanina i dodala da sljedeće godine imaju jubilej 70 godina postojanja, te da u pozorištu rade dva odvojena ansambla, dramski i lutkarski. Za predstavu je kazala da je nastala povodom trideset godina smrti Desanke Maksimović, a inspirisani su njenim romanom,,Pradevojčica". Dodala je da je režiserka Sonja Petrović izdvojila neke elemente iz romana, a naglasila je djevojčicu i njena prava u zajednici, kao i da se vodilo računa o ekologiji i prirodnim materijalima.

Dječiji žiri je pohvalio lutke, animaciju lutki, maske i zvukove koje proizvode glumci na sceni, ali da im fali razumljivog dijaloga da bi im predstava bila jasnija. Predrag Grujić, glumac u predstavi, rekao je da predstava nije pravljena za predškolski uzrast, ali nisu odredili tačne godine jer, iako su imali kontrolne predstave za djecu, dobijali su i različite povratne informacije od publike.

Strajo Krsmanović je izrekao primjedbu za playback jer smatra, ako su svi zvukovi bili prirodni, trebala se do kraja očuvati ta prirodnost.

Danilo Mihnjević, glumac u predstavi, objasnio je da je problem taj što u programu imaju rječnik, ali publici nije bio dostupan. Prvobitna zamisao je bila da bude bez teksta i tekst je minimalan, ono što nisu mogli iskazati lutkama, iskazali su kratkim riječima.

Adna Kurbegović je dodala da je razumjela jezik kojim govore, dajoj se sviđaju zvukovi, lutke i scenografija. Ivan Pravdić, član Stručnog žirija, primijetio je da je zahtjevna predstava, da su animacije dobre, kao i da su imali prelijepu scenografija koja nije dovoljno iskorištena. Dodao je da su mogućnosti ove scenografije velike i da se mogu mijenjati mnogo dinamičnije. Primjećuje da ove godine ima dosta redukcije na stvarni svijet u mnogim takmičarskim predstavama, vraćaju se plemenima, prirodi i nekom pravremenu, zanima ga kako su glumci to doživijeli.

Predrag Grujić je odgovorio da nije znao za teme drugih pozorišta i vjeruje da se to ne dešava slučajno. Dodaje da su oni sami pokušali zamisliti poziciju praljudi, izmišljali su jezik i pokušavali sebi predočiti kako je to nekada izgledalo.

Una Bejić, glumica u predstavi, ističe da je za nju lutkarstvo pravi izazov jer se prije nije susretala sa lutkama i u taj proces je morala ući drugačije. Dodala je i da je režiserka Sonja Petrović zahtjevna pa je morala da svoj trud podigne za stepenik više. Sviđa joj se što je djevojčica, iako sputana od društva, porodice i zajednice, neko ko ide naprijed i uspijeva.

Čedomir Kostović je pohvalio predstavu, kazavši da je vizuelno bila strahovito dobra i da je izazovna koliko za glumce, toliko i za publiku.

Glumci su morali izazvati publiku da prate predstavu i da ono što ne razumiju, pokušaju da shvate.

Leksikon — Una Beić

Glumica/ lutkar. Giga pravi more. Gava i Pradevojčica. Jer pruža beskonačne mogućnosti! Svaki proces u kom tragam iznova. =

Knjiga utisaka

Scenografija je jako kreativna. Ne razumijem baš dobro predstavu. Dosadniju predstavu u životu nisam Ne vrijedi ni jednog aplauza. Scenografija je odlična. Iskreno je glupo. Pohvala za scenografiju. Jezik je zanimljiv. Interesantno.

Razgovor — Ivana Kukolj Solarov, Narodno pozorište Toša Jovanović

Gospođa Ivana Kukolj Solarov je pomoćnik direktora Narodnog pozorišta,loša Jovanović" iz Zrenjanina. Molim vas da našim čitaocima predstavite vaše - Ovdje smo u Bugojnu sa predstavom,Pradevojčica", lutkarske scene našeg pozorišta. Zrenjansko pozorište ima zapravo dva pozorišta u jednom, dramsko i lutkarsko. Sljedeće godine naša lutkarska scena obilježava sedamdeset godina profesionalnog rada. O radu i uspjesima naših lutkara svjedoči i činjenica da se poslije mnogo godina nalazimo u Bugojnu na lutkarskom bijenalu. Inače smo pozorište koje jako puno gostuje i po Srbiji, ali i inostranstvu.

Recite nam nešto o samoj predstavi sa kojom ćete se predstaviti na ovogodišnjem Bijenalu. Predstava,Pradevojčica" je urađena po romanu Desanke Maksimović.

Dramatizaciju je uradila Mina Petrić, za režiju je zadužena Sonja Petrović. Rediteljka Sonja Petrović i dramaturginja Mina Petrić su izvukle nekoliko motiva. Na prvom mjestu su se bavile zapravo ekologijom. Ekologijom kroz temu, ali i ekološkim procesom u stvaranju svega onoga što se nalazi na sceni, lutaka i scenografije.

Predstava se bavi i pravima djevojčica, pošto je glavni lik Gava, a njena želja je da bude šaman u svom plemenu. Kao djevojčica, ona nema pravo na to, ali ona uspijeva da se izbori za svoje pravo. Još jedna tema kojom smo se bavili u predstavi jeste prijateljstvo. Još nešto je interesantno za ovu predstavu, a to je da se autorska ekipa opredijelila da se koristi jedan izmišljeni prajezik. On je vrlo lagan za razumijevanje, što nam je omogućilo da predstavu igramo bilo gdje.

Da li je predstava do sada učestvovala i na drugim festivalima?

Predstava je do sada učestvovala na mnogim festivalima. Na jedinom nacionalnom lutkarskom festivalu,Susretima profesionalnih pozorišta lutaka Srbije" 2023. godine je odnijela čak devet nagrada.

Među tim nagradama je bio naravno i Grand prix za najbolju predstavu. Upravo ova nagrada nas je i kvalifikovalo da dođemo predstavljati našu zemlju ovdje na Bijenalu u Bugojnu, što nam predstavlja veliko zadovoljstvo i radost. KAPIJE SVEMIRA Milan Gajić

Četvrti dan bijenala

PETAK Prateći program kulturu u Osijeku e' UPOZNAO VAŠU yb ' Igra: LOVRO KLEPO Mentorica: prof. dr. art. MAJA MARTINEK Sumentorica: MATEA HERMAN i TONI LEAKOVIĆ O PREDSTAVI: Lutkarska predstava koja nam pokazuje što se sve događa u glavi muškarca dok je njegova žena u rađaoni.

PETAK Takmičarski program Pozorišna dvorana EST TU ' Lutkarsko kazalište SEM. 7 P.S UTOPIJA Met KOE) (autor teksta Vanja Jovanović) Ni; ije d Režija: VANJA JOVANOVIĆ Vizualni identitet predstave: MARIO TOMAŠEVIĆ Glazba: MARIN ŽIVKOVIĆ Asistent dramaturgije: HANA KUNIĆ Majstor tona: DARIO ŠUNJIĆ Majstor svjetla: ARIAN KNEZOVIĆ Scenski majstori: ZORAN ANTONIJEVIĆ i FILIP MILJKO pad Pre izikas i hier AA MN NES) Paga Zena BI x!

O PREDSTAVI: Predstava Utopija bavi se značenjem umjetnosti, kako u životu pojedinca, tako i u životu jedne obitelji, jedne nacije, jedne civilizacije i jednog svemira. Predstava metaforički stavlja u fokus raspad jedne civilizacije i uspostavu nove u kojoj umjetnost nije dobrodošla. U distopijskom stilu ova predstava nudi pretpostavku kako bi svijet izgledao bez umjetnosti, a posebnost joj daje to što se izvodi upravo koristeći raznolike umjetničke izričaje poput likovne, glazbene, glumačke i lutkarske, te ih objedinjuje u kazališni čin.

Radnje predstave prati jednu obitelj slikara i njihovu najmlađu članicu Martu. Kada od vršnjaka u školi sazna da joj obitelj od rođenja krije nestanak oca, tvrdeći da će se on vratiti svakog časa, ona odlučuje otići u potragu Za njim u zemlju u kojoj je umjetnost zabranjena. U toj zemlji ona pronalazi razne ljude koji su zbog izostanka umjetnosti postali ljušture ispunjene beznađem, mržnjom i strahom. Svojim umjetničkim djelima ona im pomaže doživjeti mogućnost ljepote življenja i time im pokušava dati smisao.

PETAK Prateći program Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu Autor teksta: ILMA SMAJLOVIĆ — IIma Smajlović ima 25 godina i rođena je u p ho Sarajevu. Osnovnu i srednju školu završila je Te k— u Sarajevu. t X%. umjetnosti, studirala je Historiju umjetnosti = )'— Trenutno je studentica četvrte godine NN dramaturgije na Akademiji scenskih PETAK Prateći program Prezentacija radionice Voditeljica: prof. DUBRAVKA ZRNČIĆ - KULENOVIĆ Teme koje će radionica obrađivati su: - specifičnosti suvremene lutkarske dramaturgije - izražajna sredstva i alati za stvaranje metaforičkog lutkarskog jezika, - lutkarstvo kao konceptualna umjetnost, - praktični dio - od lutkarske (video) etide do koncepta predstave.

Radionica predviđa učešće studenata glume i dramaturgije. Cilj je da svaki od učesnika praktično napiše i razradi svoj koncept (ne cjeloviti lutkarski tekst!) za lutkarsku predstavu i njihovi radovi će biti prezentirani u programu Bijenala pod nazivom,,Od priče do koncepta" Prezentacija radionice Voditeljica: prof. dr. art. MAJA MARTINEK Polaznici ove lutkarsko animacijske radionice upoznat će se sa svijetom lutkarstva kroz upotrebu različitih predmeta i dijelova tijela. Osluškivat ćemo ono,neživo" i učiti slušati kako ono diše i gledati kako ono gleda.

Pokušat ćemo se s našom lutkom nadopunjavati. Tražit ćemo načine kako se odreći svog glumačkog ega ili ga barem na momente prepustiti lutki. Istraživat ćemo kako mi možemo pomoći lutki, a kako ona nama u nastojanju da postanemo jedno nerazdvojno biće -— lutkar i lutka. Ili lutkar s lutkom. Ili lutka s lutkarom.;a