ISTINA IGRE

SA SVECANOG OTVARANJA

SA PRESS-a · SA SVEČANOG OTVARANJA · 54.FESTIVALA · SA OTVARANJA IZLOŽBE PETAR · "IZLOŽBA GRAFIKA" VALDEGG

SA PREDSTAVE IGRA ISTINE

SA PREDSTAVE AMATERSKA SCENA · "IGRA ISTINE" MLADIH MODRIČA

OKRUGLI STO

SA PREDSTAVA · OKRUGLOG STOLA "IGRA ISTINE"

Senada Milanović, moderatorica Okruglog stola, pozdravila je prijatelje iz Amaterske scene mladih Modriča, koji su prvi put na Festivalu. Dodala je i da je bugojanskoj publici tekst autora Vahida Durakovića poznat jer je po njemu i bugojanski teatar Fedra radio predstavu 2012.

godine.

Predrag Erletić, režiser predstave, predstavio je rad teatarske grupe i naglasio je da Amaterska scena mladih postoji petnaest godina, ali da intenzivno rade od 2023. godine kada se on vratio u Modriču i osnovao školu glume za djecu. Na insistiranje roditelja te djece o sceni za odrasle, usudio se da organizuje početne probe. Tako je ova priča dobila na ozbiljnosti. Ameterska scena mladih danas broji dvadesetak članova, imaju devet predstava za djecu i devet za odrasle. Tekst za ovu predstavu su zajedno izabrali između tri teksta, pripremali su se za Omladinski festival i intenzivno su radili cijelo ljeto 2025. godine. Naglasio je da je ovo bilo njihovo trinaesto izvođenje.

Senada Milanović, moderatorica , upitala je o ženskim likovima u predstavi i kako je glumcima bilo da iznesu likove, da li su imali uzor u nekom liku.

Vahid Duraković, autor teksta, objasnio je da postoje dvije verzije teksta i da je ta sa ženskim likovima prilagođena ansamblu.

Boris Nenić, glumac u predstavi, rekao je da je on slučajno došao kao zamjena u predstavi, nije imao u glavi neki lik, sve se svodi na improvizaciju.

Miodrag Jovičić, glumac u predstavi, navodi da je on imao uzor u liku iz svoje okoline.

Srefan Jovičić, glumac u predstavi, dodaje da se i on sam pomalo osjeća kao umjetnik i da mu je taj stav i pogled na svijet blizak, zna kako funkcioniše i nije imao problem glumiti taj lik.

Đokan Ilić, glumac u predstavi, naglašava da njemu nije bio čovjek, konkretno uzor nego laž.

Lik je bazirao na lažnim vjernicima koji u religiji nalaze sklonište.

Senada Milanović, moderatorica, predstavila je stručni žiri i žiri publike, te navela da su Okrugli stolovi Festivala poznati po otvorenosti, nekada su i strogi, ali sve što se čuje na njima je savjetodavno i može se dobro iskoristiti kao savjeti za dalje.

Aleksandar Pejaković je čestitao na izboru teksta ansamblu i na izvedbi, a posebno za ambiciju mladog glumca koji je donio osvježenje u jednu malu sredinu kao što je Modriča. Pohvalio je partnersku igru i dao je sugestije na neke rediteljske postupke koje mogu napraviti u ovoj predstavi, ali i ubuduće. Izmjena scena je morala drugačije biti izvedena, ovako pada koncentracija gledaocu i glumcima u nekim scenama. Dodao je da se i sa svjetlima mogla postići drugačija rješenja, ali pretpostavlja da oni oskudijevaju tehnikom.

Senad Jusić, pohvalio je psihološke profile i rekao da mu je drago da se ovdje dokazalo Čehovljevo pravilo da u predstavi sve ima svoju svrhu.

Mirosalv Ristanović, čestita na entuzijazmu i svemu što su pokrenuli u Modriči. Dodao je da ga se dojmilo kako su publiku privoljeli da sa njima proživljavaju likove i njihove dileme.

Naglasio je da su to ljudi iz naše okoline, svakodnevno ih susrećemo. Svidjelo mu se i da se koriste pravi elemeti: pepeljara, pivo, hrana...

Ena Čavo, postavila je pitanje kako su radili na sceni i na odnosima, je li imaju neku posebnu tehniku koju su radili s obzirom da su različitih struka i pretpostavlja da se malo poznaju.

Predrag Erletić je odgovorio da je na Akademiji naučio da se rade vježbe zagrijavanja i on to primjenjuje, nekad traju duže nego obično, kad proba ne ide mi razgovaramo, imali smo pedesetak proba i dosta je tu bilo druženja. Partnerski odnosi su tako stvoreni sami od sebe.

Senad Milanović, član stručnog žirija, zahvalio je organizatoru na pozivu, naglasio je da je odrastao uz ovaj Festival, da je radio od volontera do glumca i režisera i smatra da je vrhunac njegovog odrastanja sa Fedrom biti član stručnog žirija. Izrazio je žaljenje zbog izostanka domaće predstave na Festivalu jer smo navikli da ona otvara Festival. Čestitao je ansamblu i pohvalio jasnoću i glasnoću izgovora, ujednačenost i partnersku igru kao i iznošenje pojedinih uloga što je izazov za amaterska pozorišta. Naglasio je da uloge žanrovskih likova kao što je Džonijev lik lahko mogu otići u karikaturu i da ih pažljivo treba donositi. Sugerisao je za budući rad da se u predstavi moraju odlučiti za jednu vrstu pozorišta, naturalističko ili realističko, da izbjegnu mješanja i da idu sa jednim u suštinu. Još je dodao da scenografija ne mora biti realistička jer izmjene scenografije na ovakav način su prevaziđene, pozorište danas traži dinamiku. Scenografija koja traži izmjene, mora biti jednostavnija da bi se lakše izmjene vršile.

Marko Misirača, član stručnog žirija, čestitao je od srca ansamblu i dodao da je sa tehnikom sličan problem i u profesionalnim pozorištima, oskudijevamo svi, a ako je ima onda tehničari nisu obučeni ili su nepouzdani. Sugerisao je da taj materijalni nedostatak traži od režisera više mašte, improvizacije i dosjetljivih rješenja, za scenografiju se složio sa Senadom da se treba pojednostaviti radi lakših izmjena scena i postizanja dinamike. Publika pristaje na prevare u pozorištu, što olakšava scenografska rješenja i dodaje da je vatra bitan motiv, i po njegovom sudu, su je trebali više naglasiti.

Pohvalio je partnersku igru, uvjerljivost i držanje pažnje.

Nedžad Ibrahimović, član stručnog žirija, rekao je da je prepoznao tuzlansku školu, Damira Altumbabića i Vladu Keroševića sa mnogo galame i tipičnih likova. Sugeriše im da pokušaju na probama glumiti vezanih ruku kako bi tokom izvođenja smanjiti gestikuliranje jer ono služi za pojačavanje dojma, kao krupni plan u filmu, mora biti sa razlogom.

Esma Čaluk je rekla da je amaterska glumica i da i sama ima problem sa gestikulacijom pa da joj onda režiseri daju uloge koje odgovaraju njenom karakteru.

Marko Misirača, dodao je da se i najveća imena glumišta bore sa rukama i gestikulacijom, naveo je kao primjer Zorana Radmilovića, savjetovao da porade na unutarnjem problemu lika i da tako izbjegnu getikulaciju.

Senada Milanović je zahvalila svima na prisustvu i na dobronamjernim sugestijama.

KNJIGA UTISAKA

KNJIGA "IGRA ISTINE" · UTISAKA AMATERSKA SCENA MLADIH MODRIČA

Zabavni, ali i istinite životne priče. Hvala, Modriča!!!

Utječe na društvo svakog pojedinca.

Solidno.

Malo više dinamike..... sve u svemu dobra predstava.

Predobri ste !

Momci su dali sve od sebe.

6/7

Zanimljiva priča.

Predstava odlična.

Odličan predstava.

Živjela Fedra.

Super predstava i tematika!!!

Tematika odlična.

Fenomenalno

Dobra predstava.

Hajd dobra.

Predstava top.

Dosadno

Wow gluma.

Predstava je bila najbolja.

Odlični glumci. Super tema.

Baš je zanimljiva, nasmijala me.

Sretno u budućim projektima.

Znači boli glava, repa u padže!

Utiče na ponaosob svakoga.

Predstava odlična.

Da imam mogućnost došla bih na još predstava, al

idem na more :( Sve u svemu, Fedra srce.

Poučna, zabavna i u momentima uzbudljiva predstava. Ocjena:7/10 Archy

RAZGOVOR SA PREDRAGOM ERLETICEM

RAZGOVOR SA … · PREDRAG ERLETIĆ

Prva predstava takmičarskog programa 54. FEDRE dolazi nam iz Modriče. Riječ je o predstavi “Igra istine” po tekstu Vahida Durakovića u režiji Predraga Erletića. Sinoć smo ju imali priliku pogledati, nakon čega je održan i okrugli sto. Jesu li Vam se slegli utisci i kako Vam se čini FEDRA?

Prije svega, velika je čast otvoriti 54. Teatarski festival FEDRA u Bugojnu, sigurno jedan od najznačajnijih festivala amaterskog teatra na našim prostorima. Prije same predstave, pritisak je bio veliki - tri godine zaredom smo se prijavljivali, dva puta nismo selektovani i ove godine smo prvi put prošli selekciju. Ekipa je bila jako uzbuđena, pomalo i nervozna, ali eto kada je krenulo, što kaže pozorište, živa stvar, energija publike se osjetila. Poslije predstave bio je okrugli sto. Čuli smo tu sugestije. Ja volim okrugle stolove jer meni kao reditelju najviše pomogne da čujem struku te šta i kako misle ljudi.

Da li se okrugli stolovi na drugim festivalima i na FEDRI razlikuju? Jako, jako, jako se razlikuje. Na FEDRI je to nekako profesionalno i stvarno se i publika dosta uključuje, žiri daje konstruktivne kritike. Sugestije - ne govorimo da su kritike jer je amaterska scena u pitanju.

Sinoć nam pojasnili neke stvari o kojima sam ja i razmišljao vezano za tehnikalije i za glumačku igru - mlataranje rukama, s čime mi glumci većinom imamo problema. To su sitnice na kojima se može raditi.

Moram se vratiti na početak razgovora gdje si spomenuo da dvije godine niste selektovani, da ste se prijavljivali, a evo treći put ste selektovani. Vahidov je tekst, a Vahid je selektor!

Zašto niste ranije uzeli njegov tekst? Šalim se, šalim se. Zapravo interesuje me tekst - pošto je priča o trojici braće koji su potpuno različiti. Šta je tebe lično privuklo u ovom tekstu?

Prošle godine kada smo se dogovarali oko repertoara, predstava i šta ćemo raditi 2025, ja sam kao temu postavio porodicu, narušene porodične odnose i onda smo pročitali tri teksta, izabrali smo ovaj. Najviše zbog toga što svi mi nekako trčimo, petljamo, lažemo, ne možemo sami sebe u ogledalo da pogledamo, a najgore je, mislim, kad čovjek sebe laže jer sto puta izgovorena laž postaje u glavi istina i to je nešto što me je privuklo - kako ta braća funkcionišu, kako se igraju te igre istine iz djetinjstva i stalno je provlače kroz tekst. Tad se vidi ta iskrenost i onda samo ponovo kreću laži, obmane, manipulacija.

Koliko ti je bitno da publiku zanima tema koju radite, u ovom slučaju porodični odnosi, koliko ti je važno da publika voli te teme?

Pa to je najvažnije, mislim, jer mi sve ovo radimo radi publike. Konceptualni teatar izuzetno volim, poštujem svaku vrstu normalnog pozorišta, eksperimenta, ali, baš smo sinoć komentarisali, ako publika ne shvati šta si ti rekao, i ako publika izađe i niko ne shvati, ako svi mi na kraju mislimo da smo glupi - to nije u redu. Publika mora da razumije, publika mora da shvati šta smo mi zapravo rekli, mora da izvuče poruku i da ih podsjeti na neke trenutke u njihovom životu Ti si profesionalni glumac. Ovo je amaterski festival. Vi ste amaterska scena mladih.

Koliko dugo postojite, koliko brojite članova i o kom uzrastu se radi? Amaterska scena mladih je osnovana 2009. godine pri Kulturnom umjetničkom društvu i od tada aktivno radi sa nekim manjim pauzama. Ja sam 2022. u septembru diplomirao na Akademiji u Tuzli kod profesora Damira Altumbabića. Vratio sam se kući i odmah mi se u oktobru ukazala prilika da radim pripravnički u Kulturnom centru. I tada sam se našao sa Svetlanom koja je bila voditeljica i koja me uvukla u taj magični svijet. Razgovarali smo i krenuli smo sa pričom da se osnuje škola glume pri amaterskoj sceni mladih koju ću ja voditi i tako smo krenuli i htjeli smo za početak raditi samo sa manjim osnovcima od 2. do 6. razreda da tako krenemo - spontano se desilo, roditelji su doveli djecu i pitali ima li šta za starije. Ima nas sad ukupno od trećeg osnovne do najstarijih članova od oko 60 godina, ima nas 50.

Sjajno! Moram za kraj, samo kratko, da pitam koliko su važnije amaterski festivali, evo, poput jednog kao što je FEDRA?

Izuzetno važno. Zato što na njima mnogo učimo svi, i profesionalci, i amateri. Mnogo možemo da naučimo. Žena koja je prije mene radila nije imala vremena toliko da se posveti, ali mene je toliko ta ljubav prema glumi vukla i ja sam se izborio i pronašao u tom svijetu, ali evo sad kako sam ja došao, došli su i ti neki mlađi ljudi.

Hvala ti za ovaj razgovor. Želim ti da nastaviš, da njeguješ teatar, da privlačiš što više mladih i da i oni kroz vašu školu nastave sa glumom. Hvala ti za ovaj razgovor.

PREDSTAVLJAMO GLUMCA VECERI

PREDSTAVLJAMO · GLUMCA VEČERI · ĐOKAN ILIĆ

Žiri publike Vas je proglasio glumcem večeri, kako se osjećate zbog te nagrade?

Prvo bih se zahvalio žiriju što mi je ukazao tu čast i dodijelio mi ovo priznanje. Moram priznati da sam iznenađen, jer zaista nisam mislio da ću ja dobiti nagradu pored ove trojice fantastičnih glumaca. U svakom slučaju, hvala im mnogo.

Šta vas je privuklo pozorištu?

Maloprije sam razgovarao sa Markom Misiračom i rekao sam mu da mi je predstava “Sinovi umiru prvi” koju je režiro u Narodnom pozorištu Republike Srpske bila okidač da se krenem baviti pozorištem. Drago mi je da sam imao priliku da mu to kažem uživo. Inače, htio sam upisati filmsku režiju, ali nisam uspio. U međuvremenu, Peđa je u Tuzli završio glumu i kada se vratio, krenuo sam aktivno da se bavim pozorištem. Zanimljivo je to da me 2017. godine naša predsjednica Svetlana Vasiljević zamolila da igram jednu monodrama i nisam se baš proslavio sa njom. Tako da sam poslije tog fijaska napravio pauzu i tek sam 2024. godine ponovo krenuo, odnosno vratio sam se na daske koje život znače.

Kakva je bila atmosfera prilikom rada na ovoj predstavi?

Među nama glumcima je od početka vladala prijateljska atmosfera. Nikada nije bilo nekih sukoba. Bukvalno smo svi bili kao braća, uključujući i režisera. On nam je na početku rada jasno dao do znanja šta želi da se postigne na sceni. Mislim da smo mi svojim radom uspjeli da ispoštujemo njegove zamisli.

Kakvi su naredni planovi vezani za ovu predstavu?

Krajem augusta imamo festival u Mrkonjić Gradu gdje igramo ovu predstavu, a generalno je plan da je što duže držimo u životu.

Zamolit ću Vas još da nam prenesete neke lične utiske o našem Festivalu?

Ja, iskreno rečeno, nisam bio na boljem Festivalu. Organizacija je savršena, od smještaja i hrane pa do tehničke podrške KSC-a i velike ljubaznosti i susretljivosti svih ljudi koji rade na Festivalu

FEDSIKON

Ime i prezime?

Stefan Jovičić

Mjesto iz kojeg dolazite?

Modriča

Da možete birati bilo koji pozorišni žanr za igrati do kraja života, koji biste izabrali i zašto?

Kada bih mogao birati, do kraja života bih igrao dramu jer tu postoji najviše emocije za prenijeti, najbliže je realnosti te uopšte nema preigravanja.

Koliko godina ste u teatru i sjećate li se prve uloge?

U teatru sam, uz neke pauze, već deset godina. Prije deset godina sam prvi put igrao u srednjoškolskoj predstavi u režiji našeg profesora. Uloga je bila vrlo jednostavna - prosječan đak u razredu, ništa specijalno. Svidio mi se taj osjećaj na sceni, svidjelo mi se biti dio glumačke ekipe - prosto uživam u tome.

Da li je improvizacija talenat, vještina ili nužda i koliko je zapravo koristite?

Improvizacija je više talenat - dođe nekako prirodno. Ako negdje u predstavi “zapnete” prosto je prirodno da se desi improvizacija koja će popuniti praznine. O tome da li je koristim - zavisi.

Večeras smo je koristili vrlo malo jer smo dosta toga već improvizacijom dodali tokom procesa same predstave, tako da se tu dodalo već štošta.

Šta biste poručili sebi na početku pozorišnog puta?

Na početku, najbitniji su rad i trud. Ne treba odustajati - svi procesi su dosta teški i mukotrpni, ali samo treba izgurati do kraja i sve postaje ljepše i ljepše!

SA PREDSTAVE GUSAR PEPA MRVICA

SA PREDSTAVE DP EKO ART · "GUSAR PEPA MRVICA" BUGOJNO

VECERAS I SUTRA

VEČERAS TAKMIČARSKI

Pozorišna dvorana PROGRAM

19,00 sati

BKC Gračanica

PRVI PUT

(Autor teksta: Vladimir B. Popović/kolektiv)

Režija: Mirela Trepanić Grbešić Igraju:

Amar Mujkić

Lejla Letić

Ton i svjetlo: Mirela Trepanić Grbešić Scenografija i kostimografija: Kolektiv Izbor muzike: Mirela Trepanić Grbešić

SUTRA PRATEĆI

Mala sala PROGRAM

11,00 sati

Dječija scena Teatar FEDRA Bugojno

ČAROBNA ŠUMA IZGUBLJENIH SNOVA

(Autor teksta: Ajla Beganović)

Režija: Ajla Beganović

Igraju:

Naida Alić

Sara Velić

Arslan Jusić

Hana Velić

Dani Bevrnja

Amna Kapetan

Nora Ćano

Dalija Tokalić

Lamija Petrović

Ella Cvijanović

Asja Muratspahić

Uma Jusić

Nađa Alić

Nadija Šabanović

O predstavi:

Šta se događa kada snovi počnu nestajati? U srcu tajanstvene šume, hrabra djevojčica Lira i njen najbolji prijatelj Tin kreću u nezaboravnu avanturu kako bi otkrili ko krade snove djece.

Ova topla i maštovita dječija predstava govori o prijateljstvu, hrabrosti, zajedništvu i važnosti vjerovanja u vlastite snove. Kroz čaroliju pozorišta, mali i veliki gledaoci otkrit će da snovi ne nestaju sami – nestaju tek kada prestanemo vjerovati u njih. Čuvajte svoje snove, jer upravo oni svijet čine čarobnim!

1. DAN FESTIVALA

OBAZIRANJA

FEDRO: Et', krenulo je.

FEDRINICA: Nešto kontam...

FEDRO: (prekide je) Gospođo ženo, za tvoju informaciju, ja sam tu da kontam.

FEDRINICA: (ljutito) 'ta me stalno prekidaš? Iako sam osoba roda ženskoga, imam pravo na tvoje mišljenje... čuj mene, tvoje, na svoje mišljenje.

FEDRO: Hehehe, neće jezik nakrivo.

FEDRINICA: Haj dobro, nego da te nešto priupitam.

FEDRO: Priupitaj, ali kratko priupitanje želim.

FEDRINICA: Šta bi ti, primjerice, uradio da si našao torbu punu para ko onaj sinoć u predstavi?

FEDRO: Onaj je naš'o lažne pare s kojima je mog'o samo stražnjicu obrisat' ili odložit' vatru ili ih zafrljacit u rijeku neku bistru.

FEDRINICA: Znam, ali pretpostavimo da si ti našao prave pravcate pare, šta bi sa njima)

FEDRO: (razmišlja stavivši prst na čelo) Jah, sjetio sam se, poslo bih ih našem sinu Fedrau u Švedsku da ga malo poguramo jer se u Evropi odavno guremiše, jedva sastavljaju kraj s krajem.

FEDRINICA: Sve? Zar ne bi nešto nama ostavio, bar za dženaze da imamo?

FEDRO: Gledaj me u oči, ovo je igra istine.

FEDRINICA: Gledam, hajde, evo sam izbečila oči svoje zanosne.

FEDRO: Aha, tu smo znači. Zašto ne kažeš da bismo trebali vratiti pare?

FEDRINICA: (zarumeni se, ono baš rumenilo) A, joj, dragi Fedro, nisam o tome ni mislila ni pomislila.

FEDRO: (pobjednički skoči sa stolice) Vidiš, a ja bih ih vratio vlasniku sigurno. Koji sam ja moralan čovjek, to je nevjerovatno, karakter na nivou.

FEDRINICA: Pa rek'o si da bi ih poslo našem sinu u Švecku.

FEDRO: To je bila navlakuša smišljeno osmišljena da ispitam tebe kakvog si karaktera i s kim dijelim postelju dugi niz godina... i, ne kaže se Švecka nego Švedska.

FEDRINICA: Piše se Švedska, a u izgovoru ispadne Švecka, to je gubljenje suglasnika usput.

FEDRO: Opa, još smo stručnjaci i za promjene unutar suglasničkih skupina usput.

FEDRINICA: Bježi tamo, samo zvocaš. (sebi u njedra) Ti ih ne bi vratio sigurno, znam te ko ove šare na bakrenoj džezvi...