Kolumna · Bilten 4
Iz Nedimovog ugla: dan kad je izgorjela mala sala
Kolumna učenika Gimnazije u Bugojnu o trećem danu Susreta: dvije predstave iz Mostara, jedna iz Osijeka i lutka koja je zapalila malu salu KSC-a.
Dan počinje magluštinom, vjetrom, kišom, dakle sveukupno spektakularnim vremenom. Međutim, to nije omelo glumce koji dolaze iz, pazite, Mostara i Osijeka — nevjerojatno.
Tarik Bajramović u predstavi „Moj Hakawati – ogledalo, ogledalo…“ priča Snjeguljicu, koju je modernizovao i adaptirao i, između ostalog, stavio da se dešava u dolini Lašve. Dakle, to je već druga predstava ovog Susreta čije je mjesto radnje stavljeno u Zeničko-dobojski kanton. Tokom predstave dolazi do tragedije nad antagonistkinjom: zla maćeha lomi vrat, ali uprkos neplanskoj povredi uspješno ostvaruje svoj zli plan i priređuje sunovrat Snjeguljici.
Tarik je sakupio ostatak ekipe iz pozorišta s kojom je došao i zajedno su odigrali sljedeću predstavu, „Sam na svijetu“. Svijet te predstave, zajedno s kostimima, čist je kao dječja nevinost i bijel kao bugojanski smog.
Ipak, riđi dječak, odnosno lutka Pale, nije bio jedini koji je danas napravio požar, jer su odmah nakon njega to uradili Lovro Klepo i Inka Eldan u predstavi „Besciljna lutanja bespomoćnog Akakija Akakijeviča po bespućima birokratskog sistema“, energetski zapalivši malu salu KSC-a. Lutka Akakija Akakijeviča zasigurno je bila produkcijski zahtjevan poduhvat: za njenu izradu bilo je potrebno izdvojiti celulozna vlakna mehaničkim mljevenjem ili kuhanjem u hemikalijama, pažljivo filtrirati i pročišćavati centrifugalnim uređajima da bi se dobila bijela boja.
Iako su imali težak zadatak, Lovro i Inka su igrom uspjeli nadmašiti zanimljivost te lutke i zanimljivo animirati i druge predmete. Toliko su se zadali u to da im je na sceni bila neophodna kratka pauza. Ipak, publika neće imati prostora za pauzu, jer su ispred nas još dva dana ovogodišnjeg Susreta, puni predstava, smijeha, plača, tuge i veselja, ali nažalost vjerovatno i kiše.
Izvor: Bilten 40. Lutkarske republike, broj 4