Razgovor · Bilten 4
Tarik Bajramović: lakše mi je raditi narativno nego animatorski
U predstavi „Moj Hakawati – ogledalo, ogledalo…“ Tarik Bajramović sam na sceni riječima stvara čitav svijet: Snjeguljicu je modernizovao i smjestio u dolinu Lašve. Kaže da mu je narativ bliži od animacije — i da je upravo zato ova forma legla na svoje mjesto.
Kako je bilo ući u ulogu modernog hakawatija koji sam na sceni mora riječima stvoriti čitav jedan svijet?
Ja sam se prije, kao dijete, susreo sa jednim hakawatijem u Siriji. Sjećam se da me je taj pripovjedač fascinirao — način na koji je pričao priču, njegova uživljenost i način na koji su ga ljudi slušali. To mi je ostalo urezano u sjećanju. Moram priznati da sam još dosta neiskusan u svom poslu, tako da mi je mnogo lakše raditi narativno nego animatorski. Ova predstava nema neku snažnu animaciju, ali ima taj narativni momenat, narativ kroz improvizaciju.
Kako je predstava nastajala?
Sve se to kroz proces i puno proba posložilo i sve je leglo na svoje mjesto. Na kraju je ispala predstava koja jako dobro komunicira s publikom. Naravno, puno zasluga ide i Mateji Bizjak Petit, koja je režirala predstavu.
Kakvi su vaši utisci o festivalu u Bugojnu?
Divno je, meni je uvijek drago kada su pune dvorane. Volim ovaj prostor, pogotovo malu scenu. Znam da se ovdje dosta radi na kulturnom sadržaju i uvijek nam je lijepo doći u Bugojno i biti dio ovih susreta.
Bili ste ovdje i prije dvije godine.
Jesmo, i nadam se da ćemo se viđati i u budućnosti. Vaša publika je sjajna.
Izvor: Bilten 40. Lutkarske republike, broj 4