Razgovor · Bilten 5
Tibor Oreč: bez lutkarskog kazališta nema ni dramskog
Posljednja predstava takmičarskog programa 40. Lutkarske republike došla je iz Mostara. Tibor Oreč, direktor i glumac Lutkarskog kazališta Mostar, govori o nagradama iz Banje Luke, smislu festivala i o tome zašto lutkarstvo i među glumcima ostaje na margini.
Nedavno ste na festivalu u Banjoj Luci osvojili nagradu za najkomičniju glumačku izvedbu. Koliko su vam nagrade važne?
Volimo reći kako nagrade nisu važne i da ovo radimo zbog samog rada, ali svaki put kada dobijete takvu vijest, dobijete vjetar u krila i još veći poticaj da nastavite raditi ono što radite. Te nagrade su zaista poticaj za dalji rad i priznanje za ono što stvaramo. Drago nam je kada i dječiji i stručni žiri prepoznaju naš trud, zalaganje i sav entuzijazam koji graniči s ludošću. Sve to radimo jer želimo na scenu donijeti nešto novo, naučiti djecu novim stvarima, potaknuti ih da kreativno razmišljaju i zajedno s njima se, na jedan plemenit način, nasmijati.
Redovni ste gosti Lutkarske republike. Koliko su festivali značajni za razvoj lutkarstva?
Jako su značajni, posebno zbog razgovora za okruglim stolom u Bugojnu, na kojem stručni žiri komentira predstave i daje smjernice i sugestije za dalji rad. Lijepo je svoje iskustvo i rad podijeliti sa strukom jer tako zajedno možemo doći do boljih rješenja. Bilo da je riječ o dobronamjernoj kritici ili pohvali, predstave će biti bolje i kvalitetnije ako imamo što više stručnih mišljenja. Zato je važno da imamo što više kvalitetnih festivala, kao i što više djece koja će ih posjećivati. Na taj način možemo odrediti smjernice razvoja lutkarstva i razgovarati s kolegama o tome s kakvim se problemima susreću, kakav je odaziv publike i u kojem pravcu treba ići.
Je li lutkarstvo zapostavljeno u odnosu na klasičnu, dramsku glumu?
Jeste, i to čak i među samim glumcima. Svi bi radije išli u dramska pozorišta, svi bi radije stajali na sceni i pokazivali svoje glumačko umijeće. Ono što možda ne znaju, ne žele ili ne uspijevaju shvatiti jeste da bez lutkarskog kazališta nema ni dramskog kazališta, ni opere, ni daljnjeg razvoja drugih pozorišnih umjetnosti. Ako djeci već od vrtićke dobi ne usadimo ljubav prema predstavi, kazalištu, scenografiji, glumi i muzici, ona kasnije neće odlaziti ni u dramska kazališta. Nećemo imati publiku za dramske predstave. Zato je lutkarstvo kod nas zapostavljeno, čak i među kolegama glumcima. Na njega se često gleda kao na trošak, a ne kao na investiciju. Bez zdravog lutkarstva i kvalitetnog odgoja publike ne možemo imati ni zdravo društvo, ni odgovorne ljude, ni kreativno razmišljanje, a na kraju ni dramska pozorišta.
Po čemu su Bugojno i Lutkarska republika posebni za vas?
Bugojno ima jako lijepu tradiciju razgovora o predstavi nakon svakog izvođenja. O, taj strašni okrugli sto! Nije to ništa strašno. Važno je da se uoče eventualne greške, ali za to čovjek mora biti otvorenog uma i spreman na iskren razgovor. Drago nam je što je ovo već 40. izdanje Lutkarske republike i što festival koji traje toliko dugo ima takav kvalitet. Sjećam se kako je sve izgledalo kada se prije petnaestak ili dvadesetak godina počinjalo: tada to nije bilo ni približno ovome što imamo danas, ni kada je riječ o organizaciji ni kada je riječ o djeci. Mislim da su djeca u Bugojnu zahvaljujući ovom festivalu naučila gledati predstave. Naučila su prepoznati šta je dobro, a šta manje dobro, znaju razlikovati umjetnost od šunda. To je ogroman uspjeh Bugojna, a posebno ovog festivala.
Izvor: Bilten 40. Lutkarske republike, broj 5