KSCBU Razvojno Okruženje - predstava-kad-zavesla-tesla

Riječ režisera

„Kada sam počeo da razmišljam o ovoj predstavi, želeo sam da Teslu približim deci na način koji im je blizak – kroz igru, humor, lutke i pozorišnu maštu. Nisam želeo da pravimo čas istorije ili fizike, već predstavu u kojoj će deca kroz smeh i avanturu otkrivati koliko jedna ideja može da promeni svet.

Tesla je bio čovek koji je verovao u ono što još ne postoji. Njegova najveća snaga nije bila samo u znanju, već u sposobnosti da zamisli nemoguće i da se ne zaustavi dok to ne pokuša da ostvari. Upravo je ta njegova osobina bila polazište našeg pozorišnog istraživanja.

Naslov „Kad zavesla Tesla“ nastao je iz želje da Teslin put sagledamo na razigran, duhovit i pomalo neobičan način. U svetu lutaka sve je moguće – predmeti mogu da ožive, vreme može da se vrati unazad, a jedan dečak sa velikom idejom može da krene na put koji će ga odvesti do jednog od najvećih izuma u istoriji.

Posebnu radost u radu na ovoj predstavi predstavlja mi susret sa glumcem Senadom Milanovićem, sa kojim smo tragali za pravom merom između komedije, igre i ozbiljne priče koju Tesla nosi sa sobom. Lutka nam je pritom omogućila da Teslin svet ne samo ispričamo, već i da ga vizuelno i poetski stvorimo pred decom.

Ova predstava je moj mali pozorišni pokušaj da deci kažem: ne plašite se da sanjate velike snove. Možda će neka od tih ideja jednog dana promeniti svet.

Jer svaki veliki izum jednom je bio samo – nečija mašta.“

Cvetin Aničić

Okrugli sto

Za moderatora Straju Krsmanovića predstava „Kad zavesla Tesla“ bavi se veoma zanimljivom temom koja je kupila publiku, odigrana je s puno unutrašnje energije, temperamentna je i s puno kontakta s publikom, edukativnog karaktera. Cilj je jasan: naučnu tezu o Tesli predstaviti maloj djeci na zabavan način. Na visokom je izvedbenom nivou jer igrom s rekvizitom kao lutkarskim elementom uspješno priča priču. Zanimljivo mu je i to da Senad Milanović ne igra Teslu, već igrom predstavlja priču o Tesli. Po njegovom mišljenju, to je savremeno pozorište po elementima koji rezultiraju vrlo zanimljivom izvedbom.

Senad Milanović upoznao je prisutne s tim kako je došlo do predstave. Cvetin Aničić, lutkarski režiser i veliki prijatelj Bugojna, pozvao ga je i ponudio mu svoj tekst kao komediju za djecu s četiri lutke. Već nakon prve rečenice — „Dame i gospodo…“, što je, kako kaže, san svakog glumca — tekst mu je bio privlačan. Poslije Cvetinovog odlaska u Njemačku složili su se da svi likovi budu neka vrsta lutke, i to na struju, pa su lutke izrađivali u stanu i za deset dana postavili predstavu koju je poslije dorađivao i uvježbavao.

Senad nije lutkar po profesiji, ali je dijete Bugojna, ovog festivala i festivalskih lutkarskih radionica — sve iskustvo o lutkarstvu ponio je iz Bugojna. Kada je ušao u proces, prepao se lutaka jer su mu djelovale krhko, ali se lagano uhodavao. Scenografiju je osmislila Ivana Blagojević, njegova prijateljica iz Banje Luke i akademska slikarka, a Amel Ugarak pomogao je oko finalnog dizajna svjetla i tehnike. Za njega je to avanturistička lutkarska komedija za djecu s edukativnim karakterom.

Vahid Duraković konstatovao je da je ovako skromna produkcija — Cvetin režira iz Njemačke, bez profesionalaca u ostalim segmentima — rezultirala time da je Senad u suštini sam napravio predstavu. Zahvaljujući njegovoj energiji i vjeri u priču, vidjeli smo dobru predstavu. Kada glumac ima „nijet“, najbitniji je pristup, a Senad pristupa lutkama iz perspektive djeteta. Minimalna animacija funkcioniše odlično jer vjeruje u ono što radi. Duraković je povukao paralelu s rediteljem Vanjom Jovanovićem, koji od glumaca traži upravo takav pristup lutki. Čestitao je Senadu i sugerisao da posljednju scenu učini malo kreativnijom, vjerujući da će predstava poslije premijere biti još uigranija.

Mario Ćulum pohvalio je odličnu komunikaciju s publikom i izrazio uvjerenje da će Senad otkrivati nove animacije predmeta i na stotom igranju. Ocijenio je da je Senad dobar primjer studentima koji učestvuju na lutkarskim radionicama ovog festivala.

Dubravka Zrnčić-Kulenović od srca je čestitala Senadu i podsjetila na izreku: „Ako je dobar glumac, biće i dobar lutkar.“ Svaki detalj je, kako je rekla, glumački snažno izigran, kao i lutkarska animacija. Osvrnula se na prethodnu predstavu u kojoj su lutke došle glumcima u ruke i postale problem oko usklađivanja vlastite kreacije lika i lutke; kod Senada je drugačije jer sve proizilazi iz njegove igre. Voljela bi da predstava ima još dijelova i posebno je oduševljena saznanjem da se s vrlo skromnim sredstvima može uraditi dobra predstava.

Mirela Predojević pohvalila je Senadovu hrabrost, upornost i trud. On je, po njenom mišljenju, potvrdio tezu da je svaki put kad nam se učini da je nešto lako uraditi — prvi znak da taj neko to radi odlično.

Na samom kraju Senad je poručio studentima i kolegama da je potrebno samo sa svojom idejom zatvoriti se u garažu dva mjeseca — i imat će hljeb u rukama.

Knjiga utisaka

Šta su djeca napisala poslije predstave:

Ne volim Edisona.
Bilo je presmiješno.
Premoćna predstava.
Najbolji Tesla.
Da nije bilo Nedžada, ne bi bilo ni Tesle.
Predstava je odlična.

Šta misli malaraja

Da možeš upoznati Nikolu Teslu, šta bi ga prvo pitala?: Pitala bih ga kako se osjećao kada je gledao u munju.
Da Tesla može napraviti robota za tebe, šta bi taj robot radio?: Bio bi mi u sobi i radio bi zadaću.
Kad bi imala Teslin mozak na jedan dan, šta bi izmislila?: Izmislila bih lutke na struju.