Okrugli sto

Moderator Strajo Krsmanović pozdravio je prisutne i iskazao zadovoljstvo zbog ponovnog susreta na Festivalu, naglasivši njegovu važnost kao državnog projekta. Pohvalio je organizatore i sve učesnike koji godinama pokušavaju da Festival dignu na nivo koji zaslužuje i podsjetio da okrugli stolovi služe tome da se razgovara o predstavama i projektima, te o budućnosti Festivala.

Ismir Fazlić, direktor Pozorišta mladih Sarajevo, čestitao je domaćinu na produkciji prve predstave i izrazio nadu da će se uskoro gledati još ovakvih predstava. Najavio je dvije nove predstave u ovoj i početkom sljedeće godine i izrazio želju da se obje vide već na sljedećem Festivalu. Upozorio je i na problem struke: glumaca-lutkara danas ima dosta, ali nedostaju reditelji, dramaturzi i majstori za izradu lutaka, zbog čega se po lutke putuje u Hrvatsku ili čak u Slovačku. Predstavio je i mlade glumce-lutkare Harisa Bidžana, Marka Mirkovića i Ivanu Vojinović, kao i učešće Pozorišta mladih u projektu realizacije muzeja lutaka.

Krsmanović je podsjetio na autorski tim predstave: dramatizaciju su radili Nejra Babić Halvadžija i Mario Drmać, scenografiju Narda Nikšić, a kreaciju i izradu lutaka Luči Vidanović.

Alma Merunka, glumica u predstavi, rekla je da je naporno raditi lutkarstvo jer su glumci većinu vremena na podu i u čučećem položaju. Ona animira lijevu ruku majke, Sanda desnu, a u tijelu majke je Mario — svako ima svoj zadatak. Animiranje lutke je timski rad i mora biti jako usklađeno.

Vahid Duraković pohvalio je odlično funkcionisanje predstave i istaknuo da se lutka, kostim i muzika slažu te da su dramaturški jasne. Sugerisao je da bi bilo lijepo da majka ima više animacijskih mogućnosti i da susret majke i Palčice može biti malo dramatičniji. Dodao je da je pozicija na sceni teška i zahtjevna, da je za glumce to patnja, a da publika ne vidi glumce nego se koncentriše na predstavu.

Krsmanović je dodao da lutkarstvo nije samo za djecu i da je mnogo složenije i kompleksnije nego što se prvobitno misli.

Ajla Cabrera, glumica u predstavi, kaže da joj je drago da odvlače djecu od ekrana, ali i da svi glumci moraju probati lutkarstvo, jer se tada glumački ego zaboravlja, ostaje iza zavjese, a probudi se dijete u glumcima i razigra. Tada dolazi do pravog glumljenja i iskrene glume koja dopire do djece, a djeca se tako odgajaju u dobru publiku. Naglasila je da vjeruje da će umjetnost spasiti ovaj svijet.

Alma Merunka iskazala je žaljenje što nemaju svoju radionicu lutaka: to glumce sputava, jer oni kreiraju i zamisle lik, a lutka dođe gotova i ne funkcioniše kako bi glumac želio — lutkar se nosi s onim što ima.

Članovi dječijeg žirija govorili su o svojim utiscima: Danisu se svidjela scenografija, a od likova krtica, žaba i mišica; Naidu su, kako je rekla, plašile ruke koje su glumile paukove; Nađa je na početku mislila da je velika lutka Palčica i nije joj bila jasna, ali kada je ugledala malu Palčicu, sve joj je bilo jasno.

Ika, studentica lutkarstva iz Osijeka, suosjećala je s poteškoćama lutkara i pitala šta je za njih u ovom poslu bilo lijepo i izazovno. Ivana Vojinović odgovorila je da su profesorica Dubravka i asistent Mario Drmać kod nje razvili ljubav prema lutkarstvu te da su najvažnija partnerska igra i timski rad. Osim glumaca u predstavi su i tehničari, pa je iza scene velika gužva ako se svi ne razumiju i ne znaju šta treba raditi. Dodala je da osjeća familijarnu bliskost sa svojim partnerima.

Dubravka Zrnčić-Kulenović, članica stručnog žirija, naglasila je da joj je uvijek drago doći u Bugojno, ali se ove godine posebno raduje jer ju je iznenadio dolazak mladih ljudi, dva domaća reditelja i mladih glumaca. Drago joj je da se mladi uključuju u institucije i osmišljavaju neformalne grupe u njima. Lutkarstvo je drugačije od obične glume jer dolaze do izražaja dva sredstva: igra s lutkom i partnerom. Iskazala je zadovoljstvo predstavom produciranom u Bugojnu i naglasila da su pomaci spori, ali se dešavaju, te pohvalila podršku mladim ljudima u sarajevskoj i bugojanskoj produkciji.

Na kraju je Danis iz dječijeg žirija pitao glumce imaju li tremu. Ivana Vojinović odgovorila je da trema uvijek postoji prije predstave: kada čuje da publika ulazi u salu, pomisli da će se desiti najgore — da će pući lutka, da će se okliznuti, da će zaboraviti tekst.

Knjiga utisaka

Šta su djeca napisala poslije predstave:

• Sjajna scenografija!
• Predivne lutke!
• Ova predstava je bila najbolja, baš je bila zabavna
• Zanimljiva i zabavna
• Baš mi je bilo lijepo!
• Zabavno, jako lijepo

Šta misli malaraja

Da možeš biti neki lik iz Palčice, koga bi izabrao/la i zašto?

Djevojčica.

Kad bi imala čarobnu moć da pomogneš Palčici, koja bi to moć bila?

Da je vratim mami zato što mi je bilo žao.

Šta misliš, šta je najvažnije da bi neko bio dobar prijatelj?

Mislim da nam treba jedna lasta.

Razgovori iz Biltena 4

Čitajte cijele razgovore s ansamblom: