Alma Kobilić, glumica Pozorišta mladih Sarajevo

Razgovor · Bilten 2

Alma Kobilić: lutkarstvo prije svega treba voljeti

Glumica u predstavi „Palčica“ (Mama, Mama Pauk) · Pozorište mladih Sarajevo

„Palčica“ Pozorišta mladih Sarajevo otvorila je takmičarski program 27. Susreta. Alma Kobilić, koja u tom teatru radi od 1995. godine, igra Mame i Mama Pauka, a u razgovoru objašnjava šta lutkarska predstava traži od glumca više nego dramska: fizičku spremnost, apsolutnu fokusiranost i volju za radom u ansamblu.

Kako vi doživljavate lutkarsku umjetnost?

Lutkarstvo je za mene posebno, doživljavam ga zaista na poseban način. Ono prije svega treba voljeti. To je takav vid pozorišne umjetnosti da, ako ga ne volite, jednostavno nemojte u to ulaziti niti se pokušavati baviti time. Pozorište mladih Sarajevo je jedini teatar u Sarajevu koji zaista drži do lutkarstva. Ja sam u Pozorištu mladih od 1995. godine i od tada radim s lutkama, tako da naše pozorište gaji tu ljubav prema lutkama već dugi niz godina.

Koja je suštinska razlika, iz ugla glumca, između pripreme uloge u lutkarskoj i u dramskoj predstavi?

U principu nema neke razlike, mada se može reći da za lutkarske predstave trebate biti malo fizički spremniji. Lutkarska predstava zahtijeva i jednu posebnu vrstu koncentracije. Nije to samo vođenje lutke. Kada radite lutkarsku predstavu, vi ne mislite samo na svoju lutku, nego morate misliti bukvalno na sve što se dešava na sceni. Morate biti fokusirani, jer se u lutkarskoj predstavi zaista događaju različite stvari, pa morate biti spremni i da priskočite u pomoć kolegi, i da nekada popravite scenografiju, i da mislite o puno stvari o kojima ne morate misliti kada igrate dramsku predstavu. Eto, možda bi to bila neka suštinska razlika.

Predstava pokazuje i koliko je izvođenje fizički zahtjevno — čitavo vrijeme ste bili u teškim položajima.

Da, sve je u čučnju, savijeno, u svakom slučaju jako naporna predstava za igrati. Sve je u pokretu: scenografija, lutke, rekviziti, tako da smo u tome kao jedno. Ne smije biti greške, jer jedna mala greška u ovakvoj predstavi može proizvesti ozbiljne probleme. Zato sam i rekla da u lutkarskim predstavama glumac zaista mora biti apsolutno fokusiran.

Kakva je bila saradnja s rediteljem predstave, Mariom Drmaćem?

Mario je odličan redatelj. Ovo nije Marijeva prva predstava, radio je i „Olovnog vojnika“. Radio je i predstave koje nisu lutkarske, i uglavnom su sve koje je radio bile vrlo uspješne. Ono što je bitno reći jeste da je Mario veliki zaljubljenik u lutkarstvo.

Izvor: Bilten 40. Lutkarske republike, broj 2